Sodoma i Gomora dva su drevna biblijska grada, koja je Bog sravnao sa zemljom zbog apsolutne bezbožnosti, grijeha, perverzija, nasilja i poročnog života. Iz ova dva grada spašen je samo Lot, koji je jedini bio pravednik, kao i njegove kćeri. Ova Biblijska priča, upozorenje je na apsolutnu propast društva koje se dogodi kada se čovjek ili cijelo društvo odrekne Boga. Znanstvenici godinama istražuju mjesto u blizini Mrtvog mora za koje se vjeruje da je mjesto Sodome i Gomore (iako za točnu lokaciju nema dokaza) i tamo doista nalaze tragove totalnog uništenja gradova abnormalno viskim temperaturama.
Grad Tall el-Hammam u srednjem brončanom dobu bio je u usponu. Smješten na uzvisini u južnoj dolini Jordana, sjeveroistočno od Mrtvog mora, naselje je u svoje vrijeme postalo najveći kontinuirano naseljeni grad iz brončanog doba u južnom Levantu, ugostivši ranu civilizaciju nekoliko tisuća godina. U to vrijeme bio je 10 puta veći od Jeruzalema i 5 puta veći od Jerihona.
“To je nevjerojatno kulturno važno područje”, rekao je James Kennett, emeritus profesor znanosti o zemlji na UC Santa Barbara. “Veliki dio mjesta gdje se razvila rana kulturna složenost ljudi nalazi se u ovom općem području.”
Omiljeno mjesto za arheologe i bibličare, jer humak sadrži dokaze kulture sve od kalkolitika ili bakrenog doba, a sve je zbijeno u slojeve dok je strateško naselje građeno, uništavano i ponovno građeno tijekom tisućljeća.
Ali postoji interval od 1,5 metara u sloju srednjeg brončanog doba II koji je zainteresirao neke istraživače zbog svojih “vrlo neobičnih” materijala.
Osim krhotina koje bi se očekivale zbog uništenja putem ratovanja i potresa, pronašli su krhotine keramike s vanjskim površinama pretopljenim u staklo, “mjehuričastu” blatnu opeku i djelomično otopljeni građevinski materijal, što sve ukazuje na događaj nenormalno visoke temperature, mnogo toplijo od bilo čega tadašnja tehnologija mogla proizvesti.
“Vidjeli smo dokaze za temperature veće od 2000 stupnjeva Celzijevih “, rekao je Kennett. Pougljenjeni i rastopljeni materijali u Tall el-Hammamu izgledali su poznato, a grupa istraživača, uključujući znanstvenika Allena Westa i Kennetta, pridružila se istraživačkim naporima biblijskog učenjaka Philipa J. Silvia sa Sveučilišta Trinity Southwest da utvrde što se dogodilo u ovom gradu prije 3650 godina.
Njihovi rezultati objavljeni su u časopisu Nature Scientific Reports.
Sol
“Postoje dokazi o velikoj kozmičkoj eksploziji zraka, blizu ovog grada zvanog Tall el-Hammam,” rekao je Kennett o eksploziji sličnoj Tunguskom događaju, otprilike 12 megatona eksploziji zraka koja se dogodila 1908., kada je meteor od 56-60 metara probio Zemljinu atmosferu iznad istočnosibirske tajge.
Šok od eksplozije iznad Tall el-Hammama bio je dovoljan da sravni grad, sravnivši palaču i okolne zidove i strukture od blatne opeke, navodi. Raspodjela kostiju ukazivala je na “ekstremnu dezartikulaciju i fragmentaciju kostura kod ljudi u blizini.”
Za Kennetta, daljnji dokaz zračne eksplozije pronađen je provođenjem mnogih različitih vrsta analiza na tlu i sedimentima iz kritičnog sloja. Sićušne sferule bogate željezom i silicijevim dioksidom pojavile su se u njihovoj analizi, kao i rastopljeni metali.
Mislim da je jedno od glavnih otkrića šokirani kvarc. To su zrnca pijeska koja sadrže pukotine koje nastaju samo pod vrlo visokim pritiskom,” rekao je Kennett o jednom od mnogih dokaza koji upućuju na veliki zračni udar blizu ovog grada. “Šokirali smo kvarc iz ovog sloja, a to znači da su bili uključeni nevjerojatni pritisci da se udare kristali kvarca — kvarc je jedan od najtvrđih minerala; jako je teško šokirati.”
Izbijanje zraka, prema radu, također može objasniti “anomalno visoke koncentracije soli” pronađene u sloju uništenja – prosječno 4% u sedimentu i čak 25% u nekim uzorcima.
“Sol je izbačena uvis zbog velikog pritiska”, rekao je Kennett o meteoru koji se vjerojatno raspao nakon dodira sa Zemljinom atmosferom. “A moguće je da je udar djelomično pogodio Mrtvo more, koje je bogato solju.” Lokalne obale Mrtvog mora također su bogate solju, tako da je udar mogao preraspodijeliti te kristale soli nadaleko i naširoko – ne samo u Tall el-Hammamu, već iu obližnjem Tell es-Sultanu (predloženom kao biblijski Jerihon, koji također podvrgnut nasilnom uništenju u isto vrijeme) i Tall-Nimrin (također tada uništen).
Ništa nije moglo rasti na tim nekadašnjim plodnim tlima, zbog čega su ljudi stoljećima morali napuštati to područje. Dokazi za ponovno naseljavanje Tall el-Hammama i obližnjih zajednica ponovno se pojavljuju u željeznom dobu, otprilike 600 godina nakon iznenadnog razaranja gradova u brončanom dobu.
Vatra i sumpor
Tall el-Hamman bio je u središtu tekuće rasprave o tome može li to biti biblijski grad Sodoma, jedan od dva grada u starozavjetnoj Knjizi Postanka koje je Bog uništio. Jednog stanovnika, Lota, spašavaju dva anđela koji mu govore da ne gleda iza njih dok oni bježe. Lotova žena, međutim, ostaje i pretvorena je u stup soli. U međuvremenu, vatra i sumpor padali su s neba; uništeno je više gradova; iz požara se dizao gusti dim; stanovnici grada su ubijeni, a usjevi su uništeni u nečemu što zvuči poput priče očevidaca kozmičkog udara.
“Sva zapažanja navedena u Postanku su u skladu s kozmičkim zračnim udarom kojeg mi istražujemo”, rekao je Kennett dodajući da iako se sve poklapa ne mogu sa sigurnošću reći da je baš to mjesto mjesto Biblijske Sodome i Gomore
