Književnik i svećenik , jedan od najpoznatijih duhovnika na svijetu Jacques Philippe – iz Zajednice Blaženstava – osvrnuo se na „Povjerenje u Boga bez granica“ , u videu koji je objavljen u povodu blagdana Božjeg milosrđa.
“Mislim da je kršćansko povjerenje sposobnost koju imamo da se oslonimo na Gospodina, da računamo na Njega, da vjerujemo da nas Njegova vjernost i ljubav prate”, započinje francuski svećenik.
Za vjeru treba moliti, a ona se testira u praksi
Za to svećenik smatra da molitva igra vrlo važnu ulogu. “Ovo povjerenje nije lako, nije prirodno, to je milost koju moramo moliti, moramo moliti Gospodina da rastemo u vjeri i da nam da svoga Duha Svetoga. Neka on preobrazi naša srca i neka nam pomogne shvatiti Božju dobrotu”, govori on.
“Kad smo vjerni u molitvi osjećamo i određeni doživljaj Boga, da je Bog tu, da nas voli, da je vjeran, da možemo računati na njega. Molitva je jedno od glavnih mjesta gdje se možemo izraziti produbiti i ojačati ovo povjerenje u Boga“, dodaje pater Philippe.
Svećenik navodi situacije koje mogu umanjiti povjerenje u Boga. “Prije svega, to mogu biti teške životne situacije. Ponekad prolazimo kroz trenutke nevolje, patnje, u kojima se možemo osjećati izgubljeno. A Božja prisutnost nije osjetljiva i zamjetljiva, upravo u tim trenucima napuštenosti On “testira naše povjerenje i imamo priliku to provesti u praksi”, objašnjava.
Bog ne odonosi patnju, on nas u njoj prati
Još jedna stvar koja često može spriječiti povjerenje obično smo mi sami. “Iskustvo koje imamo da smo krhki ljudi, da griješimo… ovo iskustvo naših vlastitih granica, može otežati povjerenje u Boga. Mislim da je u oba slučaja, u vanjskim poteškoćama i u našem unutarnjem siromaštvu, poziva nas upravo na izvršavanje tih djela povjerenja.
„Vidjeti da će Bog biti vjeran, da će mi pomoći da izađem iz mojih poteškoća, da će me prati, da me Bog prihvaća takvog kakav jesam, čak i u mojoj slabosti, da mi oprašta, prihvaća me i čini da rastem. Poziva da tako živimo, da ustrajemo u molitvi, da se sjedinimo s Bogom i oslonimo na Njega u djelu vjere. To je zato što je korijen našeg povjerenja vjera u Božju vjernost, u njegovo milosrđe oprost”, dodaje Philippe.
Svećenik također priznaje da nije uvijek lako vjerovati, a još manje u vrijeme kušnje. “Svatko poznaje trenutke patnje, to je dio života, ponekad je teško prihvatiti i teško razumjeti, jer prisutnost zla i patnje za nas je skandal. Ali, vjerujem da smo pozvani živjeti u povjerenju, moramo vjerovati da u trenucima patnje nismo sami, da nismo napušteni, Bog ne odnosi patnju, ali ono što je sigurno je da nas prati.
Snažna molitva koja mijenja živote milijuna ljudi: Tko je ne moli, gubi tako velike milosti
Patnja nas otvara Bogu
“Sveto pismo kaže da je Bog blizak onima slomljena srca, da čuje molitve siromaha, da je Bog samilost, da je milosrđe. Patnja nas može čak impresionirati, sablažnjavati, kada je živimo s Gospodinom, prepuštajući se u njegove ruke, ali tada shvaćamo da to može postati nešto pozitivno “, komentira.
“Patnja nas vodi do onoga što je bitno, navodi nas da razmislimo o pravom smislu našeg postojanja, patnja nas također otvara Bogu, tjera nas da ga zazivamo, da ljubimo Boga koji nas otvara drugima”, čini nas suosjećajnijima, približava nas onima koji pate. Stoga je dobro razumjeti da, iako ne možemo uvijek objasniti patnju, ona postaje način rasta na ljudskoj i duhovnoj razini.”
Za svećenika, kada smo u trenucima kušnje, kada se obratimo Bogu, imamo dublje iskustvo o Njemu. “Patnja nas osiromašuje i uzrokuje da izgubimo neke ljudske sigurnosti, ali, u isto vrijeme, ona nas približava Bogu” i poziva nas da položimo svoju sigurnost u Njega. On nas uči da se ne oslanjamo samo na ljudske stvari, već i na Gospodina.”
