Dana 21. listopada Crkva slavi Svetog Gašpara del Bufalo, rođenog u Rimu na blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja 1786. Sin Annunziate i Antonija del Bufala, odrastao je u gradu Rimu, u odajama za uslugu plemićke obitelji. Njegov je otac radio kao kuhar u kućanstvu obitelji Altieri, čija se palača nalazila preko puta crkve Gesù u Rimu.
Čudesno ozdravio po zagovoru svetog Franje Ksavrskog
Zbog njegova osjetljivog zdravlja, majka ga je dala potvrditi u dobi od godine i pol. Kako je patio od neizlječive bolesti očiju, koja je prijetila da će ostati slijep, upućivane su molitve svetom Franji Ksaverskom za njegovo ozdravljenje. Utjecajem njegove majke postao je jako odan svetom Franji Ksaverskom, čija je relikvija istaknuta na oltaru Gesù. Godine 1787. čudesno je ozdravio po njegovu zagovotu, zbog čega je u kasnijem životu imao posebnu pobožnost prema njemu i izabrao ga za posebnog zaštitnika kongregacije koju je kasnije osnovao.
Zanimljivo je da je njegov stric po majci, opat Eugenio Pecche, imao poseban utjecaj na njegov duhovni život. Pecche je bio cistercitski redovnik, a opisano je da je kasnije bio opat San Sebastiana. Opat Pecche bio je mistik i prorok.
Utemeljitelj družbe Misionara Predragocjene Krvi
Sv. Gašpar je također bio aktivan u nekoliko službi. Često je posjećivao bolesne i siromašne te je osnovao vjersku organizaciju mladih čiji su se članovi molili i bavili se karitativnom djelatnošću. Zaređen je za svećenika u rimskoj biskupiji 1808. godine. Ubrzo nakon toga sveti je Gašpar osnovao večernje društvo za radnike i poljoprivredne radnike koji su dolazili u Rim sa sela prodavati svoju robu. Omogućio je katekizam za siročad i djecu siromašnih i osnovao noćno sklonište za beskućnike.
Zajedno s drugim svećenstvom koje je odbilo položiti prisjegu vjernosti Napoleonu Bonaparteu 1809. nakon deportacije pape Pija VII., sveti Gašpar poslan je u progonstvo u sjevernoj Italiji i zatvoren četiri godine. Po povratku u Rim 1814. razmišljao je o pridruživanju isusovcima, koji su nedavno bili ponovno uspostavljeni. Međutim, s obzirom na potrebe vremena i na zahtjev Pija VII., angažirao se u službi propovijedanja misije u narodu kako bi se usred kaosa vremena ponovno uspostavio neki red.
Unatoč velikim poteškoćama, 1815. godine utemeljio je svećeničku družbu Misionara Predragocjene Krvi u opatiji San Felice u Gianu, Umbrija. Uz pomoć mještana, sveti Gašpar je radio na obnovi napuštenog samostana iz 10. stoljeća.
Sv. Gašpar del Bufalo: ‘Krv Kristova mistično je oružje za naša vremena, objavite svima njenu slavu’
Kušnje, otpor i u Crkvi
Iako je sveti Gašpar bio vrlo popularan u svom rodnom gradu, nije bio bez neprijatelja. Njegova aktivnost u preobraćanju “briganata”, koji su dolazili u gomilama i polagali oružje pred njegove noge nakon što im je propovijedao u njihovim planinskim skrovištima, izazvala je bijes službenika koji su profitirali od razbojništva putem mita i na druge načine.
Suočio se i s crkvenim otporom. Jedna velika zamjerka novom društvu bilo je to što se njegovo ime, Družba Predragocjene Krvi, smatralo necrkvenim. Gašpar je optužen za nepoštivanje kanonskog prava, a misijski križ i lanac koji su nosili članovi nisu bili tradicionalni. Ovo protivljenje počelo je za vrijeme vladavine pape Pija VII. 1820. koji je bio snažna potpora društvu pri njezinu osnutku 1815. Ovo je protivljenje postalo toliko snažno da je nasljednik Pija VII., Lav XII., bio pozitivno nepovoljan za zajednicu. Napominje se da je to bilo u vrijeme kada je sveti Gašpar sve otvorenije kritizirao zloporabe u Crkvi i vlasti Papinske Države. St. Gašpar je smatrao da je ovo protivljenje više osobni napad na njega samog i stoga je ponudio odstupiti s mjesta moderatora zajednice kako bi se stvari mogle izgladiti. Srećom, to nije bilo potrebno jer je situacija s Leonom XII riješena nakon sastanka između njih dvojice.
Sve do svoje smrti 28. prosinca 1837. sveti Gašpar je neumorno radio na ponovnoj evangelizaciji srednje Italije, posebice Papinske Države. Bio je dobro poznat po svojoj elokvenciji u propovijedanju, odanosti siromašnima i radu s razbojnicima južnog Lacija.
Svetoga Gašpara del Bufala proglasio je blaženim sveti Pio X. 1904., a svetim ga je proglasio papa Pio XII. 12. lipnja 1954. Njegov je blagdan, kako je navedeno u Rimskom martirologiju, na dan njegove smrti, 28. prosinca, ali nije uključeno u Opći rimski kalendar. Trenutačno se blagdan svetog Gašpara del Bufala slavi 21. listopada.
Proročanstva svetog Gašpara
Malo je proročanstava koje je izrekao sveti Gašpar, ali je i on potvrdio da će đavao napasti Krista raspetoga i da će biti potrebno ponovno podići slavu križa. (Zanimljivo, naš je Gospodin rekao Marie-Julie Jahenny da će Doba mira doći kroz pobjedu na križu i tu pobjedu će naviještati oni koji prežive kazne.) Sveti Gašpar je također objavio proročanstvo da će doći Tri dana tame, i preporuča pobožnost prema Predragocjenoj Krvi za zaštitu u vremenima nevolje.
Moramo objaviti moć Krvi Kristove
Sveti Gašpar: “U svakom razdoblju Gospodin je nadahnuo određene pobožnosti kako bi zaustavio plimu bezakonja. Također vidimo da je u prošlim vremenima Crkva bila napadana u ovom ili onom nauku. Danas se vodi rat protiv vjere kao takve i protiv Krista Raspetoga. Stoga trebamo ponovno naglasiti slavu Križa i našeg Raspetog Otkupitelja, ponovno otvoriti izvore milosrđa upravo onda kada nas đavao želi učiniti žrtvom gnjeva. Sada je, više nego ikad, prilika da ljudima kažemo po kojoj su cijeni naše duše otkupljene. Moramo obznaniti kako Krv Kristova čisti duše i posvećuje ih, osobito po sakramentima. Moramo ih probuditi iz njihove neosjetljivosti podsjećajući ih da se Njegova Krv prinosi svako jutro na oltarima i da joj umjesto bogohuljenja i uvreda trebamo dati štovanje i hvalu.”
Krvlju križa stvaramo raj
Sv. Gašpar: „Ponavljam: širimo naširoko ovu vrlo važnu pobožnost; razmišljajmo često
o tim riječima: “Krvlju križa stvarajući mir na nebesima i na zemlji”. Neka Isus bude naša ljubav. (gospodinu Giovanniju Francescu Palmucciju, 24. veljače 1826., pismo 1341.)
Tri dana tame
Sveti Gašpar: „Smrt nepokajanih progonitelja Crkve dogodit će se tijekom trodnevne tame. Tko preživi tamu i strah od tri dana, mislit će da je sam na zemlji jer će svijet posvuda biti prekriven leševima…” (Yves Dupont, Katoličko proročanstvo, Tan Books and Publishers 1970., str. 79)
Španjolske i portugalske web stranice imaju još nekoliko redaka nakon ovoga, govoreći: “Svijet nije vidio ništa slično od vremena potopa, s velikim pokoljem svećenika i drugim nesrećama u Rimu.” Oni koji su odani Predragocjenoj Krvi bit će zaštićeni, potvrdio je.
Djevojka iz Hrvatske tvrdi da je primila poruku Gospe o Tri dana tame i Hrvatima, poslala nam ju je
Pobožnost Predragocjenoj Krvi
“Blaženi Gašpar del Bufalo često je uvjeravao svoje suvremenike da će oni koji njeguju pobožnost prema Predragocjenoj Krvi dobiti posebnu milost u vremenima nevolja.” – (‘ Glories of the Precious Blood” Rev. Fr. Max Walz, TAN, 2010.)
Sveti Gašpar: “Privržite se žarko uz pobožnost prema Božanskoj Krvi koja
omekšava svako srce i ne propustite se često obratiti Presvetoj Mariji Bezgrešnoj pod čijom je zaštitom najkorisnije ostati.” (iz pisma sv. Gašpara 1183. fra Giovanniju Chiodiju, 30. lipnja 1825.)
