Svakog 6. prosinca Crkva slavi Svetog Nikolu iz Barija, poznatog i kao ‘Sveti Nikola iz Mire’ ili jednostavno ‘Sveti Nikola’, biskupa iz 4. stoljeća, koji se smatra zaštitnikom djece, pomoraca i putnika. Tradicija je njegovom imenu pripisala vrlo posebno značenje: Nicolás znači ‘zaštitnik i branitelj naroda’.
Njegovom pokroviteljstvu djece, moramo dodati – iz povijesnih i kulturnih razloga – pokroviteljstvo zemalja kao što su Rusija, Grčka i Turska.
Legenda
Prvo što treba napomenuti o ovom voljenom svecu – više od dvije tisuće crkava diljem svijeta nosi njegovo ime – jest da je on bio stvarna, povijesna ličnost, no njegov je život ostao, u dobru i zlu, omotan određenim plaštom legende.
Sveti Nikola poslužio je kao inspiracija za popularni lik Djeda Božićnjaka legendarnog lika koji u božićnoj noći djeci donosi darove.
To nadahnuće vjerojatno leži u poznatoj svečevoj nevezanosti – davanju darova – i njegovoj brizi za dobrobit najosjetljivijih, među kojima su i jučerašnja i današnja djeca.
Sveti Nikola je poticao ili pozivao na velikodušnost; Znao je reći ove lijepe riječi: “Bio bi grijeh ne dijeliti puno, jer Bog nam daje toliko toga.”
Prvi hrvatski svetac spaljen je na lomači zbog imena Isus! Sv. Nikola Taveliću, moli za nas!
Pozvan slijediti Kristove stope
Sveti Nikola iz Barija rođen je u Likiji, bivšoj provinciji Rimskog Carstva koja se nalazila na današnjem teritoriju Turske, oko 270. godine. Roditelji su mu bili kršćani i aktivno su sudjelovali u životu Crkve.
Oboje roditelja su pomagali bolesnima i potrebitima. Nažalost, tijekom epidemije su se razboljeli i umrli, ostavljajući Nikolu kao siroče, iako zaštićenog određenim bogatstvom.
Otkrivši Božji poziv da posveti svoj život, Nikola je svoju imovinu podijelio siromasima i zamolio za prijem u samostan. Godinama kasnije bit će zaređen za svećenika. Kao takav, započeo je hodočasničko putovanje u Egipat i Palestinu sa svrhom da posjeti zemlje u kojima je živio Gospodin.
Po povratku se nastanio u gradu Myra (Turska), u vrijeme kada se intenzivno raspravljalo o izboru novog mjesnog biskupa. Svećenici i đakoni iz Mire, zahvaljujući njegovom dobrom glasu, bili su skloni postaviti novopridošlog Nikolu na dužnost.
Vrlo brzo okolnosti su se dramatično promijenile kada je izbio novi progon kršćana. Nicola, koji je već pokazao veliku marljivost u brizi za duše, završit će u zatvoru. Dobri biskup ostao je dugo u zatočeništvu, sve dok u Miri nije stupila na snagu reforma cara Konstantina.
Zahvaljujući Milanskom ediktu, Nikola se mogao vratiti u javni život i nastaviti svoje pastoralno poslanje. Činio je to s jednakim žarom i ljubavlju, poučavajući i braneći zdrav nauk od brojnih krivovjerja koja su prijetila kršćanskoj zajednici.
“Zahvaljujući Nikolinom učenju, metropolija u Miri jedina nije bila zaražena arijanskim krivovjerjem, koje je on čvrsto odbacio, kao da je smrtonosni otrov”, napisao je sveti Metod, nadbiskup Konstantinopola, govoreći o njemu. .
Nažalost, arijanizam je postao vrlo popularan i predstavljao je opasnost za učenje osnovnih istina vjere, budući da je podrazumijevao poricanje božanstva Isusa Krista.
Šamar svetog Nikole
Naime, godine 325. car Konstantin sazvao je sve biskupe kako bi raspravljali o učenju heretika Ariana koji je tvrdio da Krist nije Bog, te je hulio na ime Isusovo, i negirao Sveto Trojstvo. Nikola, tada biskup nije više mogao slušati njegove hule, dignuo se sa stolice došao do heretika Arija i opalio mu šamarč. U prostoriji je nastao muk, i biskupi su bili šokirani. Bilo je to tada nevjerojatno da biskup tako izgubi kontrolu i udari nekoga. Biskupi su doveli Nikolu do Konstantina ali on ga nije htio kazniti iako je u to vrijeme zaslužio kaznu. Nikola je objasnio da se nije mogao slušati da netko tako huli na Gospodina.
Branitelj pravde: tri vojnika
Kao branitelj pravednih Nicola je jednom spasio tri mlada vojnika, žrtve lažne optužbe, od pogubljenja. Optužbe su podignute zbog mita koje je platio guverner Eustacio. Dok su tri časnika bila pred smrću, zamolili su Boga da im pomogne i zatražili su posredovanje biskupa Nicole, kojeg su smatrali suosjećajnim čovjekom i velikim autoritetom.
Nekoliko dana kasnije, car Konstantin je usnio san u kojem mu se ukazao biskup. U snu mu je Nicola naredio da pusti mlade jer su nevini. Car je odmah poslao po njih. Nakon što je saslušao njihovu verziju događaja, Konstantin ih je oslobodio i napisao pismo biskupu Nikoli kojemu je zahvalio na intervenciji po ovom pitanju i zamolio ga da moli za mir u Carstvu.
Zaštitnik pomoraca i putnika
Sveti Nikola je zaštitnik pomoraca. Legenda kaže da su neki mornari, vidjevši sebe izgubljene u bijesnom moru, počeli vikati: “O Bože, molitvama našeg dobrog biskupa Nikole, spasi nas.” U tom se trenutku – priča dalje – pojavio svetac na brodu, blagoslovio more i ono se smirilo. Tada je biskup nestao.
Prema drevnoj kršćanskoj tradiciji s Istoka, pomorci koji plove Egejskim i Jonskim morem orijentiraju se pomoću zvijezde koja se zove “Zvijezda Svetog Nikole”; i žele jedni drugima sretan put govoreći: “Neka ti sveti Nikola vodi kormilo.”
Zaštitnik djece
Tu je i priča o troje djece koja su ubijena i njihova tijela bačena u spremnik soli. Molitvom Svetog Nikole djeca su oživjela. Zbog toga se Nicola smatra svecem zaštitnikom djece, a obično se predstavlja s troje dojenčadi uz bok.
Na kraju, legenda kaže da je u biskupiji Mira bio čovjek pogođen siromaštvom koji je odlučio prostituirati svoje tri kćeri djevice. Sveti Nikola, nastojeći spriječiti da se to dogodi, popeo se na krov kuće tog čovjeka, sklonivši se u noćnu tamu, i bacio kesu s tri zlatnika u dimnjak. Tim je novcem svetac spasio djevojke od propasti.
Od Myre do svijeta
Sveti Nikola je umro 6. prosinca, ne zna se pouzdano da li 345. ili 352. godine.
U 6. stoljeću car Justinijan sagradio je crkvu u Carigradu njemu u čast, a njegova je pobožnost postala popularna u cijelom kršćanskom svijetu. Poznato je u lje svetog Nikole, tekućina koja je curila iz njegova groba stotinama godina.
Ovo su ‘čudesna’ ulja svetaca po kojima ljudi ozdravljaju: Tekućina curi iz grobova stotinama godina
