U svom Dnevniku sveta Faustina pripovijeda:
Isus mi je rekao da mu najviše ugađam razmišljajući o njegovoj žalosnoj muci, i da po takvom razmišljanju mnogo svjetla pada na moju dušu.
Tko se želi naučiti pravoj poniznosti, neka razmišlja o Isusovoj muci.
Kad razmišljam o Isusovoj muci, dobivam jasno razumijevanje mnogih stvari koje prije nisam mogla razumjeti.
Kristovoj muci možemo pristupiti u molitvi s nadom i velikim mirom.
Prema riječima Josepha Ratzingera, “Ono što nas gleda s križa je dobrota koja omogućuje novi početak usred životnog užasa.”
A sveti Ivan Pavao II dodaje: “Križ je poput dodira vječne ljubavi na najbolnijim ranama čovjekova zemaljskog postojanja.”
Jedan praktičan način razmišljanja o muci Gospodnjoj je molitva pred raspelom, jer se “ljudsko srce obraća gledajući onoga koga su naši grijesi proboli” ( KKC 1432 ). Nasljedovanje Krista nam govori: “Ako ne znaš meditirati o nebeskim stvarima, usmjeri svoje misli na Kristovu muku i dragovoljno gledaj njegove svete rane.”
Tu je i molitveno razmatranje žalosnih otajstava krunice.
Sveti Grgur Nazijanski daje ovaj savjet: “Klanjajte se onome koji je zbog vas visio na križu, čak i ako vi sami visite.”
Dominikanac fr. Simon Tugwell nas potiče:
Križ je i samo križ ono što predstavlja stalnu referentnu točku u kaosu našega svijeta, jer tu je sve naše siromaštvo i bespomoćnost i bol, sva naša čežnja i sva naša međusobna nepravda, ponesena u tišinu Božje vječnosti.
