Tri mističarke imale su vizije uskrsnuća Isusa Krista: Marija Agredska, María Valtorta i Ana Katarina Emmerich.
Svaka od njih donosi drugačiji pogled na nadnaravni događaj uskrsnuća.
I ne proturječe priči koju donose evanđelja, već je nadopunjuju.
Marija Agredska kaže da je Kristova duša izbivala it Kristovog tijela od petka u pola tri poslijepodne do poslije tri sata ujutro u nedjelju, kada se vratila u grob.
U međuvremenu je bilo mnogo anđela u grobu koji su častili sveto tijelo Isusovo. Neki od njih sakupili su krvne relikvije, po nalogu svoje Kraljice, Djevice Marije.
I kaže da su te prikupljene relikvije zatim vraćene u sveto pokojničko tijelo, ostavljajući mu njegovu prirodnu cjelovitost i savršenost.
I u tom istom trenutku duša se Gospodnja sjedinila s tijelom i dala mu besmrtni život i slavu.
Dok su rane koje su prije unakazile njegovo tijelo na nogama, rukama i boku ostale lijepe, blistave i briljantne. I tako je Isus Krist ustao iz groba.
Marija Agrdska dodaje da se u trenutku kada je Kristova duša ušla u njegovo tijelo i oživjela ga, u Presvetoj Djevici dogodilo silno priopćenje radosti. A sveti Ivan Evanđelist, koji ju je otišao posjetiti da je utješi, odjednom ju je zatekao punu sjaja i znakova slave, umjesto zaogrnutu tugom.
I prosudio je da je ta radost zbog toga što će Gospodin uskrsnuti.
Agredska kaže dalje da ju je kasnije njezin uskrsli sin otišao posjetiti, u pratnji svih svetaca i patrijaraha. I da je slavno tijelo Sina prodrlo u tijelo Njegove majke, kao da kristalna kugla ima sunce u sebi. I tako se Marijina duša kroz taj kontakt sjedinila s dušom njezina Sina.
María Valtorta je sa svoje strane imala detaljniju viziju trenutka uskrsnuća.
Ona govori o nekoj vrsti meteorita punog sjaja koji stiže svojim sjajem kad još nema sunčevih zraka.
I silazi šireći svjetlost tako intenzivnu da zoru nadmašuje njezino žarenje.
Vojnici su zapanjeni, jer sa svjetlom dolazi snažan potres, ispunjavajući sve stvoreno svojim zvukom.
Kaže da dolazi iz rajskih dubina i to je aleluja, koja prati Kristov Duh u njegovom povratku u njegovo slavno tijelo.
Meteor iščupa kamen iz grobnice i paralizira vojnike od užasa.
On ulazi u tamni grob i ispunjava ga svjetlom.
I dok svjetlost ostaje lebdjeti u nepomičnom zraku, Duh se ponovno ulijeva u nepomično Isusovo tijelo.
A pod plahtom se skuplja slavno meso.
Kaže da je ovo bilo munjevito, ne u trenutku, već u djeliću trenutka.
Zatim Isus objašnjava Mariji Valtorti da je njegovo uskrsnuće pomaknuto nekoliko sati unaprijed molitvom Njegove majke.
Rekao je: “Rekao sam: ‘Sin čovječji bit će ubijen, ali će treći dan uskrsnuti.’
Umro je u tri sata u petak popodne.
Ako računate sate, nije me nedjeljna zora trebala ponovno probuditi.
Moje Tijelo je bilo beživotno trideset osam sati, umjesto sedamdeset dva.
Ali Maria je očekivala čudo.
Također kao i Marija Agredska, vidjela je zrake svijetlosti koje zrače iz Njegovih ruku i stopala.
Rane više ne cure, već zrače svjetlom, koje će postati radost Njegove Majke i blaženika, a strava prokletih i demona na Zemlji.
Valtorta također govori o dva svjetla poput zvijezda, jedno prema unutra, a drugo prema vanjskoj strani vrata, ničice u činu obožavanja svog Boga, koji prolazi obavijen njihovom svjetlošću i izlazi.
A kad Gospodin stupi na zemlju, priroda se radosno budi i zasjaju boje bilja i grmovi ruža, a vjenčići jablana otvaraju se pred Njegovom prisutnošću.
Isus podiže svoju ruku i blagoslivlja, a zatim ptice pjevaju glasnije i vjetar intenzivnije zavija okolinu.
I zajedno sa svojim anđelima odlazi vidjeti svoju Majku, kako je to opisala i Marija Agredska.
Sa svoje strane, Ana Katarina Emmerich predstavlja komplementarnu viziju trenutka uskrsnuća.
Vidjela je dušu našeg Gospodina između dva anđela, koji su bili obučeni kao ratnici, sjajni, blistavi kao sunce u podne.
Ona kaže da su prodrli u stijenu, dotaknuli sveto tijelo, ušli u njega, i njih dvoje su se smjesta sjedinili i postali jedno.
A onda je vidjela kako se udovi pomiču, a Gospodinovo tijelo, ponovno ujedinjeno s Njegovom dušom i Njegovim božanstvom, podiglo se i zatreslo plahtu.
Dok je cijela špilja bila osvijetljena.
I priča da je upravo u tom trenutku uskrsnuća vidjela kako iz zemlje ispod grobnice niče zastrašujuće čudovište.
Imalo je zmijski rep, ponosno je podigao svoju zmajsku glavu da napadne Isusa, a pokazao je i ljudsku glavu.
Ali naš je Gospodin u ruci držao bijeli štap s velikom zastavom pričvršćenom za njega.
Stavio je svoju nogu na zmajevu glavu i tri puta udario štapom po njegovom repu, nakon čega je čudovište nestalo.
Priča da je tu istu viziju imala mnogo puta prije uskrsnuća, vidjevši upravo takvo čudovište, koje kao da se htjelo sakriti, u trenutku začeća našega Gospodina.
Izgledalo je vrlo slično zmiji koja je iskušavala naše praroditelje u raju, samo još odvratnije.
Tada je vidjela kako se proslavljeno tijelo našeg Gospodina uzdiže i prolazi kroz tvrdu stijenu sa zapanjujućom lakoćom.
Zemlja je zadrhtala, a anđeo obučen kao ratnik sišao je s neba brzinom munje, ušao u grob, podigao kamen, stavio ga na desnu stranu i sjeo na njega.
I pred ovim ogromnim prizorom, vojnici su pali na zemlju i ležali naizgled beživotni.
I u istom trenutku zemlja se zatresla i on je ugledao kako se naš Gospodin ukazuje svojoj Presvetoj Majci na Kalvariji.
Njegove velike otvorene rane jako su svijetlile i mogle su se vidjeti iz velike udaljenosti.
Rane na njegovim rukama bile su tolike da se u njih bez problema mogao uvući prst.
A zrake svjetlosti koje su izlazile išle su u smjeru njegovih prstiju.
Duše patrijarha koji su išli s Njim padale su ničice pred Njegovom Majkom, a Isus joj je govorio o svom uskrsnuću, govoreći joj mnoge stvari.
Pokazao joj je svoje rane, Marija je pala ničice da mu poljubi svete noge, ali on ju je uhvatio za ruku, podigao i nestao.
