Koja su tri zvuka koja vrag mrzi čuti? Znamo, naravno, da sotona prezire izraze poniznosti i nuđenje iskrenih molitava – krunice i Zdravo Marije posebno – i očito je uznemiren riječima istinske ljubavi, dobrote i suosjećanja, te poslušnosti. Međutim, postoje li drugi zvukovi koji kod njega izazivaju intenzivnu iritaciju i uznemirenost?
Tri uznemirujuća zvuka za sotonu
To su
1. igra nevine djece,
2. radosna zvonjava crkvenih zvona i
3. dobrodušni smijeh Božjeg naroda
Radostan, sveti smijeh je, na neki način, slavlje Božjeg stvaranja, a time i djelotvorno i ugodno sredstvo odupiranja neprijateljevim napadima.
Kako primjećuje sveti Franjo Saleški: “Zli je zadovoljan tugom i melankolijom, jer je on sam tužan i melankoličan i tako će biti zauvijek. Stoga želi da svi budu kao on sam.”
Kao rezultat toga, đavao je uvrijeđen i odbojan našom srećom; prema svetom Franji, “Kada duhovna radost ispuni srca, zmija uzalud baca svoj smrtonosni otrov. Đavli ne mogu nauditi sluzi Kristovu kad vide da je ispunjen svetom radošću.”
Snažna molitva po kojoj je sv. Franjo Saleški trenutno oslobođen teške depresije
Velika je moć radosti
Nekoliko osoba ima tako dramatično iskustvo iz prve ruke o moći svetog smijeha i dobrog raspoloženja nad neprijateljem, ali svi mi možemo biti ojačani u vlastitim duhovnim bitkama držeći se vedrog duha. Štoviše, radosno srce i napredak u duhovnom rastu obično idu ruku pod ruku.
Sveti Toma Akvinski poučava: “Sreća je prirodno stanje čovjeka”, pa stoga, kaže, “Nitko ne može živjeti bez užitka, i zato čovjek lišen duhovne radosti prelazi na tjelesne užitke.”
Suvremenik Anđeoskog doktora, sveti Bonaventura, dodaje: “Duhovna radost je najveći znak božanske milosti koja prebiva u duši.” Iz tog razloga, prema svetom Filipu Neriju, “radosno srce lakše postaje savršeno nego potišteno.”
Kao svećenik poznat po velikom smislu za humor, sveti Filip Neri je utjecao i pomagao mnogim osobama u Rimu 16. stoljeća, pomažući im da shvate da je svetost namijenjena svim članovima Crkve, te da ju je lakše postići (uz Božju pomoć milost, naravno) kada se zna prepoznati i cijeniti lakše trenutke života.
‘Neka te ništa ne rastuži’: Predivna molitva sv. Terezije Avilske za sve strahove i tjeskobe
Otac Filip uživao je u šalama, uključujući i one na svoj račun; doista, kada su ljudi počeli shvaćati njegovu reputaciju svetosti malo preozbiljno za njegov ukus, on se namjerno ponašao na duhovit i neugodan način (kao što je pretvaranje da je pijan i brijanje pola brade). Rečeno je da su dvije knjige koje je Sveti Filip najviše cijenio bili Novi zavjet i knjiga šala i zagonetki.
Veliki biskup i duhovni autor sveti Franjo Saleški, napominjući da je lakše loviti muhe s malo šećera nego s bačvom octa, često je u svojim propovijedima pričao duhovite priče kako bi istaknuo svoje poante i zadržao pozornost. (Jedan od njegovih omiljenih bio je o čovjeku čija se svadljiva supruga utopila u rijeci, i koji je nakon toga tražio njezino tijelo uzvodno od mjesta gdje je pala jer, kako je objasnio, “Toliko mi je proturječila kad je bila živa da sam siguran da će se čak i njezino mrtvo tijelo pojaviti suprotno od onoga što sam očekivao.”)
Svećenik objavio kako samo s jednom riječi možemo poraziti tjeskobu
U 4. stoljeću opat sv. Apolon nije bio poznat samo po svom vedrom izrazu lica; također je inzistirao da njegovi redovnici ostanu radosni dok prakticiraju pokoru – jer, rekao je, radost je plod milosrđa i neophodna je za očuvanje vlastitog duhovnog žara. Još jedan redovnik iz 4. stoljeća, veliki sveti Antun Egipatski — koji se smatra utemeljiteljem monaštva — bio je sve samo ne tužan i strog (čak i nakon što je prešao 100. godinu); prema njegovom životopiscu svetom Atanaziju, “Stranci su ga (Antuna) poznavali među njegovim učenicima po radosti na njegovu licu.”
Poznati je citat koji se pripisuje svetoj Tereziji Avilskoj: “Od glupih pobožnosti i svetaca kisela lica, oslobodi nas dobri Gospodine!”
Taj je osjećaj bio vrlo karakterističan za nju, budući da je – unatoč mnogim intenzivnim mističnim iskustvima i dubokim duhovnim spisima – bila vrlo praktična i prizemna. Teresa je bila poznata po svojoj oštroj (iako ne i neljubaznoj) duhovitosti i sposobnosti da uživa u životu. Neposredno prije ulaska u karmelićanski samostan, Tereza je prisustvovala zabavi na kojoj se jedan mladić divio njezinim lijepim stopalima. “Dobro pogledajte, gospodine”, rekla mu je buduća svetica; “Nećeš dobiti drugu priliku.”
Netko je sestri Terezi jednom poslao jarebicu za obrok, koju su ona i njezini drugovi s velikim užitkom pojeli. Kad se jedan posjetitelj zabrinuo da će ljudi biti sablažnjeni kad saznaju da svetac toliko uživa u hrani, Terezija je odgovorila: “Neka misle što hoće. Ima vrijeme za pokoru i vrijeme za jarebicu.”
Kako je sveta Terezija napredovala u svetosti, odnosila se s Gospodinom na sve poznatije načine. Često ispričana priča govori o tome kako je jednog dana slučajno upala u lokvu blata i požalila se na to Bogu. Navodno je Gospodin odgovorio čujnim glasom, rekavši: “Terezo, ja ovako postupam sa svojim prijateljima” – na što je svetica odmah uzvratila: “Onda nije ni čudo što ih imaš tako malo.”
Možda je malo vjerojatno da ćemo ikada čuti Božji glas vlastitim ušima i vjerojatno bismo oklijevali tako slobodno razgovarati s našim Stvoriteljem ali bilo bi dobro da oponašamo Tereziju Avilsku i mnoge druge svece u njihovoj spremnosti vidjeti i uživati u duhovitim događajima i životnim susretima, čak i pod teškim okolnostima.
Molitva Padre Pija koja rastjeruje svaki strah: Ukazao mu se Isus i rekao…
