Svetu Tereziju iz Lisieuxa Pio XI proglasio je blaženom 29. travnja 1923. godine.
Ubrzo nakon njezine smrti 1897., izvanredne priče o francuskoj karmelićanki, Thérèse iz Lisieuxa, počele su se širiti kao šumski požar. Njezina autobiografija, Povijest jedne duše, odmah je postala hit, a nije prošlo dugo prije nego što su ljudi počeli tražiti njezin zagovor.
Njezin proces kanonizacije bio je otvoren već 1914. i izvještaji o čudima počeli su pristizati u vatikanske urede.
Konkretno, potvrđena su dva čuda koja su joj otvorila put do proglašenja blaženom 1923. godine, u godini kada će navršiti 50 godina.
Prema Društvu Malog cvijeta, “1923. Crkva je odobrila dva spontana izlječenja neobjašnjiva medicinskim tretmanom.
Sestra Louise od St. Germaina izliječila se od čira na želucu koji je imala između 1913. i 1916. godine.
Drugo izlječenje uključivalo je Charlesa Annea , 23-godišnjeg sjemeništarca koji je umirao od uznapredovale plućne tuberkuloze.
One noći kada je mislio da umire, Charles se molio Thérèse. Nakon toga je liječnik koji je pregledao posvjedočio:
‘Uništena i opustošena pluća zamijenjena su novim plućima koja obavljaju svoje normalne funkcije i spremaju se oživjeti cijeli organizam. I dalje postoji blaga mršavost, koja će nestati u roku od nekoliko dana uz redovitu asimiliranu prehranu.’”
Pio XI naknadno je 29. travnja 1923. beatificirao Thérèse iz Lisieuxa.
Bile su potrebne samo dvije godine da se potvrde još dva čuda koja su dovela do njezine kanonizacije 17. svibnja 1925. godine.
