Boguslav Lipinski znanstvenik je, biokemičar, rođen u Poljskoj, a u Sjedinjene američke države došao 1971. godine. Radio je kao znanstveni suradnik Instituta za nuklearna istraživanja, predavao kao asistent profesora na Medicinskom fakultetu u Bialystoku, nadaljem bio je voditelj Odsjeka za biokemiju, na medicinskom fakultetu u Varšavi, zatim je u Americi radio na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Tufts u Bostonu i bio je ravnatelj, istraživačkog laboratorija na Cambridgeu.
Pri posjeti Međugorju na samom početku navodnih ukazanja svojim je instrumentima izmjerio velike količine zračenja u ovom mjestu, gdje se po riječima vidioca Gospa ukazuje više od 40 godina, a silni hodočasnici tamo se vraćaju unatoč brojim pokušajima zaustavljanja upravo zbog neobjašnjivog mira i prisutnosti kojeg tamo osjećaju. Njegovo mjerenje pokazivalo je da se zračenje pojačavalo na mjestima gdje su ljudi molili. Što je više ljudi molilo, mjerne jedinice su se povećavale. Ovo što je doživio u Međugorju, kako svjedoči mučilo ga je idućih 20 godina, a njegovo je svjedočanstvo objavljeno na stranici međugorjeusa.org.
Instrumenti stajali u podrumu dok nisam došao u Međugorje
“Ja sam znanstvenik koji se bavi istraživanjem bioelektričnih fenomena u odnosu na zdravlje i bolest. Tijekom godina svog rada prikupio sam niz elektroničkih instrumenata za mjerenje suptilnih električnih struja i njihovih učinaka na žive organizme. Odavno je poznato da negativni ioni zraka, koji nastaju u blizini tekućih voda i/ili u zimzelenim šumama, povoljno utječu na ljudsko zdravlje i dobrobit. Međutim, unutarnji zrak, osobito u modernim zgradama, gotovo je potpuno lišen negativnih iona, ali je bogat pozitivnim ionima koji uzrokuju dosadan i potencijalno štetan statički elektricitet. Nažalost, naše istraživanje o zdravstvenim učincima zračnih iona nije izazvalo nikakav interes u medicinskoj zajednici, barem na području Bostona.
Stoga su moji instrumenti godinama mirovali u podrumu moje kuće sve do veljače 1985. kada sam pročitao izvještaj fra Renea Laurentina, poznatog francuskog mariologa, o Gospinim ukazanjima u Međugorju. U ovom izvješću vlč. Laurentin je opisao određeni događaj koji se dogodio samo jednom u povijesti marijanskih ukazanja.
Jednog dana u srpnju 1981., kada su se mladi vidioci još uvijek okupljali svake večeri na brdu Podboru, Vicka, jedna od navodnih vidjelica, objavila je da Gospu (Majku Božju) može dotaknuti svatko od oko 100 ljudi koji su bili prisutni tamo u ovo posebno vrijeme.
Iako je nitko nije mogao vidjeti, ljudi su hrlili na mjesto, kako je istaknula Vicka, pružajući ruke da dosegnu tu nevidljivu točku u zraku. Valja napomenuti da je među njima bilo nekoliko agenata tajne policije koji su dobili naredbu da izvijeste o ovoj potencijalnoj protuvladinoj aktivnosti. Kada je otac Laurentin čuo za taj misteriozni događaj,
otišao je u Međugorje i razgovarao sa svima koji su mogli “dotaknuti” Gospu.
Izmjerio goleme količine energije
Ono što je od njih čuo bilo je nesvakidašnje, naime svi su prijavili da su dotakli tvrdi metalni predmet iz kojeg je tekla slaba električna struja. Nitko to nije mogao razumjeti, budući da su Gospu vidioci vidjeli odjevenu u meku tuniku.
Za mene je bilo očito da Djevica Marija neće dopustiti da je dodirnu grešne ruke običnih ljudi, posebno onih iz tajne policije. Vjerujem da je to bio Duh Sveti koji je stvorio “fantom” od elektromagnetskih stojnih valova koji su imali dojam čvrstog objekta, iz kojeg su neki elektroni kroz ruke ljudi curili na zemlju. Treba imati na umu da je električna energija temeljni oblik energije koji je podložan vanjskim silama.
Ubrzo nakon toga došlo mi je u ruke neobjavljeno izvješće koje je vlč. René Laurentin napisao zajedno s prof. Henrijem Joyeuxom sa Sveučilišta Montpellier u Francuskoj. Elektroencefalografske analize moždanih valova djece vidioca jasno su pokazale da su bila u stanju ekstaze nesvjesna vanjskih podražaja. Izvještaj profesora Joyeuxa uvjerio me da ukazanja u Međugorju moraju biti povezana s bioelektričnim fenomenima, pa sam brzo odlučio otići tamo.”
U Međugorje sam stigao 14. ožujka 1985. noseći sa sobom prijenosni elektroskop koji se mogao puniti (BT-400, Biotech-Electronics, Lachine, Que. Canada). Ovaj instrument može mjeriti i električki nabijene ione zraka i ionizirajuće zračenje iz radioaktivnih izvora. Valja napomenuti da su ubrzo nakon incidenta na brdu Podboro jugoslavenske vlasti zabranile takve susrete na otvorenom, pa su se vidioci počeli okupljati u maloj prostoriji uz oltar u crkvi sv. Jakova.
Zračenje se povećava koliko molitva raste
Iako su izvorno mjerenja bila predviđena za vrijeme stvarnog ukazanja, zbog promjene pravila nitko više nije mogao biti prisutan u ovoj prostoriji u to vrijeme. Stoga sam ostavio elektroskop u sobi spojen na magnetofon. U 17 sati 15. ožujka 1985. crkva sv. Jakova već je bila ispunjena domaćim stanovništvom i nekim talijanskim hodočasnicima koji su već započeli svoje svakodnevne molitve i pjevanje.
Kada je elektroskop uključen, pokazao je izuzetno visoko očitanje koncentracije zračnih iona (blizu 100 000 po kubičnom cm zraka!) što nikada nije primijećeno u prirodnom okruženju, osim u blizini snažnog generatora zračnih iona.
Međutim, prebacivanje instrumenta u način rada za detekciju nuklearnog zračenja, pokazalo je još bizarnije očitanje od 100 000 miliradija (mR) na sat! Treba napomenuti da bi takva doza ionizirajućeg zračenja za oko 8 sati sve prisutne u prostoriji izložila smrtonosnoj dozi ionizirajućeg zračenja.
Dva sata kasnije, dok su se ljudi još molili u crkvi, instrument je i dalje pokazivao isto izuzetno visoko očitanje. Bilo je to toliko neobično da sam od tada svakih 30 minuta obavljao mjerenja na raznim mjestima. Na primjer, nakon mise očitanje izvan crkve iznosilo je samo 4000 mR/h, što je još uvijek puno više od normalnog pozadinskog očitanja od oko 100 mR/h.
Prema svim poznatim zakonima radiobiologije, vidioci izloženi tako jakom nuklearnom zračenju trebali su umrijeti za nekoliko tjedana od postradijacijske bolesti.
Neočekivano, iako srećom, sljedećeg jutra u subotu 16. ožujka, očitanje u sobi ukazanja bilo je samo manje od tisuću mR/h, s malom grupom ljudi prisutnih u crkvi.
No, oko 16 sati, kada su se župljani i hodočasnici počeli okupljati i moliti, očitanje je polako raslo i dosegnulo maksimalnih 20 000 mR/h, da bi se nakon mise ponovno smanjilo.
Takvi vrhovi zračenja zabilježeni su ukupno na šest različitih prigode na tri odvojene lokacije.
Jasno je da je tada elektroskop bilježio nekakvo zračenje koje nije bilo nuklearnog podrijetla, inače bi vidioci odavno bili mrtvi. Osim toga, nijedno poznato zračenje ne ponaša se na tako cikličan način. Je li to onda bilo potaknuto molitvama i ako jest, kojim mehanizmom?
Neki svjedoci ovog fenomena sugeriraju da je to moglo biti posljedica fluktuacije električnih vodova koji dovode struju u selo.
Međutim, kada su u ponedjeljak 18. ožujka obavljena mjerenja u kući dviju djevojaka koje su doživjele lokucije (čule Gospin glas, a da je nisu vidjele) struja je bila isključena.
Ipak, instrument je zabilježio vrlo visoko očitanje od 20 000 mR/h. Ovo konkretno mjerenje je snimljeno na dva odvojena magnetofona. Jedan snimač pratio je očitanja elektroskopa, a drugi, manji, glasove Mirjane i Jelene koje su pričale o svojim iskustvima.
Kada je, nakon povratka u Sjedinjene Države, ova vrpca poslana na prijevod s hrvatskog na engleski, vrpca je bila praktički nečujna zbog čudnih ponavljajućih zvukova, poput rada motora automobila. Ipak, tijekom snimanja u Međugorju nitko to nije mogao čuti! Priroda ovog incidenta nikada nije riješena. Barem je eliminirana mogućnost da dalekovodi utječu na očitanja instrumenata.
Međugorje poveznica između naravnog i onostranog?
Jedan je fizičar predložio da tu istu vrstu energije mogu stvoriti ljudske emocije, primjerice tijekom uzbuđenja za vrijeme sportskih događaja. Ništa takvo se nije moglo potvrditi. Međutim, isti fizičar kasnije je izjavio: “Ono što je snimljeno u Međugorju je artefakt – instrument je jednostavno pokvaren!”
I za njega kao znanstvenika taj je problem bio riješen, unatoč očitoj besmislici njegove izjave. Može se napraviti analogija sa situacijom u dubokom tunelu kroz koji nikakvi radio valovi ne mogu prodrijeti. Odjednom se čuje prekrasna glazba i daje se objašnjenje da je to zato što je radio pokvaren!
Mnogi drugi vrlo nevjerojatni uzroci ovog fenomena sugerirali su drugi znanstvenici, ali nitko nije ponudio racionalno objašnjenje.
Je li moguće da molitve izazivaju neku vrstu energije sličnu onoj uočenoj u Međugorju, koja djeluje na ljudsko tijelo nelokalnim interakcijama? Može li ova vrsta energije objasniti zašto bombe koje su srpski piloti bacili na crkvu svetog Jakova u Međugorju nisu eksplodirale?
Je li ta energija poveznica između prirodnog i nadnaravnog svijeta, “produhovljena energija”?
Ovo su pitanja na koja trenutno nije moguće odgovoriti, sljedećih 20 godina borio sam se da shvatim značenje te energije demonstrirane u Međugorju 1985. …”, piše između ostalog, Lipinski.
Novinar bio u Međugorju pa svjedoči: ‘Proputovao sam pola svijeta, nigdje nisam vidio ovo’
