Neki će se možda iznenaditi kad saznaju da su zapravo mnogi sveci i svete osobe tijekom stoljeća izvijestili da su vidjeli Dijete Isusa u vizijama, a ono što je još utješnije su prekrasne poruke koje su naš Gospodin i Blažena Djevica Marija odlučili prenijeti tijekom ovih nebeskih pojava.
Sveta Ruža Limska
Sveta Ruža iz Lime je od vrlo nježne dobi vjerovala da je sve moguće za one koji vjeruju u Boga. Još dok je tek učila hodati njezina majka i otac primijetili su njezin veliki interes i odanost svetima, kipovima, raspelima itd.
Do pete godine Ruža je htjela naučiti čitati i pisati, ali nije bilo nikoga tko bi joj mogao pomoći. Njezina majka Marija to je pokušala učiniti, ali se ubrzo umorila i odustala. Tako se dijete odlučilo moliti Djetetu Isusu, rekavši svojoj mami: “Budući da me nitko nema vremena naučiti stvarima, zamolit ću Isusa da to učini. On može učiniti sve, zar ne?”
Tako je u svojoj dječjoj jednostavnosti i iskrenosti Ruža počela recitirati sljedeću molitvu: “O Isuse, pomozi mi da Te upoznam i volim te me nauči čitati i pisati.”
Jednog dana, Ruža je svojoj majci objavila da zna čitati i pisati. Rekla je svojoj majci da ju je naučilo Dijete Isus. Njezina je majka bila u nevjerici, ali je ipak Ruža dokazala majci da zna čitati čitajući iz knjige o Svetoj Katarini Sijenskoj. Baš kao što je Ruža vjerovala, Dijete Isus učinilo je divno čudo naučivši samu Ružu čitati i pisati, dokazujući da je s vjerom u Boga sve moguće.
Marie Rose Ferron
Marie Rose Ferron, od milja poznata kao “Mala ruža”, u dobi od šest godina imala je viziju Djeteta Isusa. “Vidjela sam Ga s križem”, rekla je, “i gledao me s tugom u očima.” Vidjevši ovu viziju, znala je duboko u svom srcu da Dijete Isus želi da mu pomogne nositi njegov križ. Od tog dana nadalje, Marie Rose prinosila je sve svoje žrtve i patnje u jedinstvo s Isusom. Godinama nakon ove vizije, netko je Marie Rose dao kip Djeteta Isusa koje nosi križ i kad ga je ugledala njeno srce je poskočilo od radosti. Ubrzo nakon toga rekla je jednom od svojih duhovnih upravitelja, ocu Leonardu: “Jeste li primijetili kip Djeteta Isusa koji nosi svoj križ?” I pokazujući na kip Djeteta Isusa koje nosi križ rekla je: “Viđam ga često onakvim kakvim je ovdje predstavljen. Ja mu govorim i On govori meni; međutim, ovaj kip je samo loš prikaz onoga što ja zapravo vidim.” Pozvana da bude duša žrtve i prikovana za svoj krevet od 14. godine do svoje smrti u 33. godini, Rose je dobila stigme i trnovu krunu, te je bila obdarena bezbrojnim ekstazama, a posebno su prekrasne bile one kad ju je maleni Isus pozivao da mu pjeva.
Sveta Terezija Avilska
Sveta Terezija često je meditirala o velikoj poniznosti Isusa u Njegovom utjelovljenju, a uvijek je putovala sa svojim kipom Malog Isusa kada je osnivala nove samostane. Vjeruje se da je odgovorna za povećanu pobožnost prema Djetetu Isusu u Španjolskoj tijekom i nakon svog svetog života. Njezina odanost Malom Isusu ustanovljena je nakon vrlo poučnog događaja. Jednog dana Terezija Avilska silazila je stepenicama svog samostana kad je ugledala prekrasno malo dijete. Dijete joj se obrati i reče: “Tko si ti?”
Pa je Terezija odgovorila: “Ja sam Terezija Isusova, a tko si ti?”
Dijete je odgovorilo igrom riječi: “Ja sam Isus od Terezije!” a onda je nestao. Kasnije joj se mnogo puta ukazivao, ali uglavnom kao Isus patnik kako bi je potaknuo da se žrtvuje i trpi u jedinstvu s njim na križu za obraćenje grešnika.
‘Neka te ništa ne rastuži’: Predivna molitva sv. Terezije Avilske za sve strahove i tjeskobe
Sveta Katarina iz Bologne
Kao mlada redovnica, Katarina dobila je mnoga viđenja; u jednoj od njih, Isus je oživio na raspelu kada se ona molila pred njim dok je bila sama u svojoj ćeliji. Ali u jednoj od svojih najdražih vizija dano joj je vidjeti Blaženu Djevicu Mariju i Djeteta Isusa. To se dogodilo jedne Badnje večeri dok je molila; Katarini se ukazala Blažena Djevica Marija držeći u naručju malog Isusa. Katarina je napisala: “Ova ljubazna majka dolazi i daje mi svoga Sina… Drhteći od poštovanja, ali još više obuzeta radošću, bila sam slobodna da Ga milujem, da Ga pritisnem uz svoje srce i prinese Njegovo lice svojim usnama… Zatim je nestao, ostavljajući me ispunjenu radošću.”
Vrisak oduševljenja odjeknuo crkvom: Dijete Isus pojavilo se na oltaru, svi su ga vidjeli
Sveti Antun Padovanski
Grof Tiso imao dvorac oko 11 km od Padove u Italiji. U sklopu dvorca grof je dao fratrima kapelu i pustinjačku kuću. Sveti Antun je tamo često odlazio pred kraj života i provodio vrijeme u molitvi u jednoj od pustinjačkih ćelija. Jedne noći, njegova se mala ćelija iznenada napunila svjetlom. Isus se Antunu ukazao u obliku malog djeteta. Prolazeći pored sobe, grof je ugledao svjetlo kako iz ćelije sija i svetog Antuna kako drži i komunicira s djetetom. Grof je pao na koljena ugledavši ovaj čudesan prizor. A kad je vizija završila, Antun je vidio grofa kako kleči na otvorenim vratima. Antun je molio grofa Tisoa da ne otkriva što je vidio sve do njegove smrti.
Sveta Faustina Kowalska
U svom dnevniku sveta Faustina je 2. veljače 1936. zapisala: “…kada je počela misa, čudna tišina i radost ispunili su moje srce. Upravo tada sam vidjela Gospu s djetetom Isusom. Presveta Majka mi je rekla: ‘Uzmi moje najdraže blago’ i pružila mi je malog Isusa. Kad sam uzela malog Isusa u naručje, nestali su Majka Božja i sveti Josip. Ostala sam sama s djetetom Isusom” (Dnevnik, 608) Na drugim mjestima piše: “…Odjednom sam ugledalao Malog Isusa kako stoji kraj moga koljena i drži se za njega sa svoje dvije male ruke. Iako je bio samo malo Dijete, moja je duša bila ispunjena strahopoštovanjem i strahom, jer u Njemu vidim svog Sudca, moj Gospodar, i moj Stvoritelj, pred čijom svetošću svi drhte. U isto vrijeme, moja je duša bila preplavljena takvom neizrecivom ljubavlju da sam mislila da ću umrijeti pod njenim utjecajem (Dnevnik, 566).
“.. Vidila sam Malog Isusa u blizini. Činilo se da je star oko godinu dana i zamolio me da ga uzmem u naručje. Kad sam ga uzela u naručje, privio se uz moja njedra i rekao; „Dobro je za Mene biti blizu tvom srcu. Zato što te želim naučiti duhovnom djetinjstvu. Želim da budeš vrlo mala, jer kad si mala, nosim te blizu Svog Srca, kao što Mene sada držiš uz svoje srce” (Dnevnik, 1481).
Sveta Faustina otkriva demonski podražaj: ‘Ovo su duše u kojima Bog ne stanuje’
Božićno viđenje Djeteta Isusa svete Gemme Galgani
Na Božić, 25. prosinca 1902., sveta Gemma piše svom duhovnom upravitelju ocu Germanu: „Jučer navečer na ponoćnoj misi, kada je svećenik došao na dio prinosa darova, vidjela sam malog Isusa, koji me je prinio kao žrtvu Vječnom Ocu. Bila sam vrlo sretna. Pritisnuo me k sebi. Tada me On odveo me do naše majke i predstavio joj mene govoreći: “Ovu moju dragu kćer smatrajte kćeri moje muke.” Oče, moje srce još uvijek nastavlja jako lupati.”
Žena koju demoni mrze, čak i preko slika! Stigmatizirana Gemma umirala je u Velikom tjednu
Sv. Nikola iz Tolentina
Bio je posvećen rigoroznim praksama posta i apstinencije, kao i dugim razdobljima dana posvećenim molitvi s drugima i privatnoj molitvi. Vjerovao je u snagu molitve i žrtve posebno za duše u Čistilištu. Ponekad se Nikola posvećivao molitvi i djelima pokore s takvim intenzitetom da su mu nadređeni morali nametnuti ograničenja. U jednom trenutku je zbog posta bio toliko oslabljen da su ga u viziji Marija i djete Isus ohrabrili da pojede komad kruha potpisan križem i natopljen vodom kako bi povratio snagu. Nakon toga je slijedio ovu praksu u služenju bolesnima. Njemu u čast običaj blagoslova i podjele “Kruha svetoga Nikole” augustinci su ovu praksu na mnogim mjestima nastavili.
Padre Pio
Polnoćka je za oca Pia bila posebno radosno slavlje koje je Pio održavao svake godine, a njegova misa trajala je satima. Njegova se duša uzdizala Bogu s velikom radošću koju su i drugi mogli vidjeti. Pa su tako mnogi bili svjedoci da je otac Pio često držao malog Isusa u naručju. Ne radi se ovdje o kipu, već o djetetu Isusu. Renzo Allegri govori sljedeće: “Molili smo krunicu dok smo iščekivali svetu misu. Padre Pio molio je s nama. Odjednom u auri svijetla, vidio sam malog Isusa u njegovim rukama. Padre Pio se preobrazio, očima zurio u užareno dijete u naručju, a lice mu je bilo preobraženo u zapanjujući osmijeh. Kad je vizija nestala, otac Pio je iz načina na koji sam gledao u njega, shvatio da sam vidio sve. Došao je do mene i rekao mi da to ne spominjem nikome. Sličnu priču ispričao je vlč. Raffaele da Sant’Elia koji je živio pored oca Pija dugi niz godina: Ustao je da ide u crkvu na misu 1924. godine. Hodnik je bio ogroman i mračan, a jedina rasvjeta bila je plamen male uljanice. Kroz sjenu sam mogao vidjeti oca Pia kojemu je nešto osvjetljavalo put. Napustio je sobu i polako sa svjetlošću hodao hodnikom. Shvatio sam da je obavijen u svjetlost. Pogledao sam bolje i vidio da nosi malog Isusa u naručju. Samo sam stajao tamo, skamenjen na vratima sobe i pao na koljena. Padre pio je prolazio, a sve oko njega kao da je bilo u plamenu. Nije ni primijetio da sam tamo stajao’.
