Jake Finkbonner prvi put je odlučio postati liječnik kada je bio u srednjoj školi.
“Volio bih pomoći ljudima na isti način na koji je toliko ljudi pomoglo meni”, rekao je ovaj 23-godišnji mladić iz Washingtona.
Nedavni diplomac crpio je inspiraciju od liječnika koji su požurili spasiti ga od agresivne bakterije mesožderke koja mu je razderala lice prije više od 17 godina.
Imali su pomoć: Finkbonnerova obitelj i zajednica obratili su se tadašnjoj blaženoj Kateri Tekakwitha da posreduje za život šestogodišnjeg dječaka.
Dan nakon što je njezina relikvija ušla u njegovu bolničku sobu, infekcija je – bez objašnjenja -nestala.
Čudesno izliječenje je postao drugo i posljednje čudo potrebno za kanonizaciju svete Kateri Tekakwithe, katolkinje iz 17. stoljeća i prve Indijanke koja je proglašena svetom.
Svetom ju je proglasio papa Benedikt XVI. 21. listopada 2012.
Razderao usnicu na igralištu
Finkbonner je nedavno razgovarao s OSV News o čudu, njegovom posjetu nebu dok je bio u bolnici, njegovoj vjeri i njegovoj posebnoj povezanosti sa svetom Kateri Tekakwithom, uključujući i njegovo vlastito indijansko nasljeđe.
Finkbonner se nada da će njegova priča potaknuti ljude da unato svemu imaju vjeru u čudo.
“Ne mogu baš prenijeti ovu poruku tako dobro kao meni moji roditelji, ali slušajući ih kako pričaju svoju priču o tome kako su gledali mene i svemu što su prošli, rekao bih da nikada, baš nikada ne gubite vjeru”, rekao je.
Godine 2006. šetogodišnji Finkbonner je igrao košarku s lokalnim klubom kada je posjekao usnicu o potpornu šipku u podnožju prijenosnog košarkaškog obruča.
Isprva su liječnici njegovu obitelj uvjeravali da će Finkbonner, koji je imao 6 godina, biti dobro. Ali nakon što je treći put posjetio obiteljskog liječnika, ovaj put s opasno natečenim licem, poslan je na lokalnu hitnu pomoć. Odatle je odletio u dječju bolnicu u Seattleu.
Medicinski stručnjaci kasnije su otkrili da se Finkbonner kroz posjekotinu zarazio bakterijom strep A koja izjeda meso.
Finkbonner je rekao da je veći dio vremena u bolnici ostao bez svijesti u komi izazvanoj lijekovima.
Podvrgavao se svakodnevnim operacijama dok su mu liječnici uklanjali nagomilano mrtvo ožiljno tkivo s lica.
Relikvija svete Kateri Tekakwithi i čudesno ozdravljenje
Njegov šesti rođendan došao je i prošao prije nego što su njegovi roditelji kontaktirali oca Tima Sauera, tadašnjeg župnika župe sv. Josipa u Ferndaleu, u vezi s posljednjim obredom.
Koordinirao je posjet svećenika i, u isto vrijeme, preporučio obitelji da se za pomoć obrati blaženoj Kateri Tekakwithi.
Finkbonner i sveta žena dijelili su sličnosti, od njihovog indijanskog nasljeđa do patnje od napada na njihovim licima (male boginje su proždrle su lice sv. Kateri Tekakwithe).
Ubrzo nakon toga, Finkbonnerova majka, Elsa, počela se moliti Bogu za znak. Taj je znak stigao kada je teta njegova oca, koja je redovnica, posjetila bolnicu — i sa sobom dovela prijatelja.
Po dolasku, njihova rođakinja predstavila je svoju prijateljicu kao “sestru Kateri”, rekao je Finkbonner. Sestra Kateri nije samo dijelila ime s blaženom Kateri Tekakwithom, već je i stavila relikviju svete žene uz njegov krevet.
“Zapravo već sljedeći dan liječnici koji viđe nisu imali što učiniti rekli su: ‘Da, infekcija je prestala, a ne znamo zašto’,” rekao je Finkbonner.
‘Bako ja vidim’: Čudesno ozdravljenje djevojčice bez zjenica nakon mise sv. Padre Pia i danas traje
Pomoć zajednice, pomoć je Božja
Nekoliko tjedana kasnije vratio se kući nakon mjeseci provedenih u bolnici. Pred njim je bio dug put: svake godine, sve do svoje 18. godine, bio je podvrgnut rekonstruktivnim operacijama.
“Morao sam ponovno naučiti hodati”, prisjetio se. “Razgovor je bio malo težak zbog još uvijek puno ožiljka na mom licu. Dali su mi veliku plastičnu masku da nosim jer je velik dio moje kože bio izložen.”
Njegova obitelj, prijatelji i školska zajednica u katoličkoj školi Assumption u Bellinghamu, Washington, podržavali su njega i njegovu obitelj na svakom koraku, naglasio je. Posebno se prisjetio kada je njegova odgojiteljica u vrtiću održala “dan maski” na kojem su svi učenici nosili maske koje su sami napravili kako se on ne bi osjećao sam.
“Sva podrška zajednice i trenera za moje sportove, mojih učitelja, mojih prijatelja, moje obitelji i svi oni koji su mi pomogli da se vratim normalnom životu bila je vrlo značajna”, naglasio je. “Pomoglo mi je da postanem ovo što sam danas.”
Dječak Elio ozdravio od raka preko noći: Kad se čini da je gotovo, Bog se proslavlja po vjeri
Bio je u nebu
Dok je veći dio boravka u bolnici bio u nesvijesti, Finkbonner se sjeća barem jednog događaja za koji je vjerovao da se dogodio: posjeta nebu.
“Imao sam osjećaj da se budim, da čujem doktore kako razgovaraju s mojim roditeljima”, opisao je. “Osjetio sam kako mi tijelo postaje lakše. I, umjesto da stojim, poletio sam uvis.”
Kad sam otvorio oči, našao se u raju.
“Sjećam se osjećaja topline i ugode i sve je bilo vrlo svijetlo”, rekao je.
Ugledao je i poznata lica: svog ujaka Toma, svog kuma koji je preminuo samo dva tjedna prije od srčanog udara i majčine bake koja je umrla prije nego što se on rodio.
“Popeo sam se i zagrlio Isusa i sjećam se da je udahnuo topli zrak na mene”, otkrio je. “Na trenutak je njegovo srce napustilo njegovo tijelo i ušlo u moje i imao sam dva srca koja su kucala.”
Kad je Finkbonner upitao može li ostati, Isus je odgovorio da ga svi kod kuće još trebaju.
“Sjećam se da sam se osjećao super shrvan i užasno tužan zbog cijele stvari,” rekao je Finkbonner, “ali u srcu sam znao da je bio u pravu.”
Prije nego što je otišao, prisjetio se kako je čuo ono što je opisao kao “1000 penija kako odjednom pada na beton”. Tijelo mu je postalo teško.
“Baš tako”, rekao je, “vratio sam se.”
Prema riječima njegove majke, to se iskustvo dogodilo nakon njegovog “prvog buđenja” iz kome.
“Ne sjećam se ničega od tog (početnog buđenja) dijela, ali svakako se sjećam da sam se probudio iz tog dijela”, rekao je Finkbonner. “Za mene, rekao bih, to je bilo moje buđenje.”
Snažna vjera roditelja
Finkbonner se prisjetio kako je čuo kako su se njegovi roditelji, Donny i Elsa, prije njegovog oporavka, pouzdali u Boga.
Jednog je dana, rekao je, njegova majka čitala biblijske stihove u kojima Bog zapovijeda Abrahamu da žrtvuje svog jedinog sina Izaka. Poslije su njegovi roditelji ušli u bolničku kapelu na molitvu.
“U biti su rekli: ‘On je tvoj. Radi s njim što hoćep’, rekao je Finkbonner. “I ako je Božja volja da ga odvedi ga kući, neka bude tako. Mi ćemo to prihvatiti.”
Vjera njegovih roditelja u tom ga je trenutku nadahnula, rekao je.
“Oni su tako snažno vjerovali Bogu da se tome mogu samo diviti danas”, komentirao je.
Tijekom svojih dnevnih molitvi redovito se obraća svetoj Kateri Tekakwithi. Često moli u svom autu gdje, kako je rekao, krunica visi s retrovizora.
“Što se tiče dnevnih molitvi, (većina) moje molitve je zahvalnost”, rekao je. “Ima puno stvari na kojima mogu biti zahvalan.”
Svetica o moćnoj gesti: ‘Roditelji, ovako molite ako želite da vaša djeca budu posve sigurna’
