Euharistijska ljubav svete Terezije započela je vrlo mlada, u euharistijskoj pobožnosti njezinih roditelja, svetg Louisa i Zélie Martin, koji su svakodnevno odlazili na misu i često primali svetu pričest.
Martinovi bi svako jutro vodili malu Thérèse sa sobom na misu, a otac ju je vodio u popodnevne šetnje, koje bi uvijek završavale posjetom Presvetom Sakramentu u nekoj crkvi ili kapeli.
Radovala se sudjelovanju u euharistijskim procesijama i veselila se što može bacati latice ruža pred Isusov put.
Za vrijeme odmora u školi sama bi posjećivala Presveti Sakrament na 15 minuta i rado je sudjelovala u blagoslovu.
Svećenik o čudima Euharistije koje zlo silno želi sakriti svijetu: Kad bi samo znali…
Prva Pričest
Djeca su se u to vrijeme mogla pričestiti tek od 10 godina i to 1. siječnja. Budući da je sveta Terezija rođena 2. siječnja, morala je pričekati do svoje 11. godine. Ali nakon godina duhovne pričesti i silne čežnje, njezin je dan konačno došao 8. svibnja 1884. godine.
Nazvala ga je “najdivnijim danom u mom životu… taj prvi Isusov poljubac u mom srcu – bio je to doista poljubac ljubavi”. Znala sam da sam voljena i rekla sam: ‘Volim te i dajem ti se zauvijek.’
Kad je zaplakala od radosti, neki su je prvopričesnici upitali plače li zato što njezina majka, koja je umrla prije sedam godina, nije prisutna. „Kao da bi me odsutnost moje majke mogla učiniti nesretnom na dan prve pričesti!“ – uzviknula je kasnije s čuđenjem. Nakon toga bi svakodnevno išla na misu i pričešćivala se, kao i njezin otac, čak pet dana u tjednu.
Euharistijska čežnja
Nakon što je s 15 godina ušla u Karmel, za nju je bio brutalan šok to što je poglavarica, pod utjecajem jansenizma, dopuštala časnim sestrama da primaju Pričest samo nekoliko dana u godini. Thérèsa je to smatrala najtežim križem svog vremena u redovničkom životu. Molila je preko svetog Josipa za promjenu, a krajem 1890. papa Leo XIII. oduzeo je tu ovlast redovničkim poglavarima i dao je ispovjednicima; njezin je ispovjednik, međutim, zastrašen od strane poglavara, rijetko primao svetu pričest.
Jedini predah dogodio se tijekom pandemije gripe 1891.-92., kada je ispovjednik dao Thérèse “neizrecivu utjehu primanja svete pričesti svaki dan”, povlasticu izgubljenu nakon što je pandemija jenjala.
Za Thérèse, pitanje nije bilo samo ljudska želja, već božanska.
“Ne treba ostati u zlatnom ciboriju da Isus dolazi k nama svaki dan s neba”, izjavila je. “To je pronaći drugo nebo, njemu beskrajno draže od prvog: nebo naše duše, stvoreno na njegovu sliku, živi hram ljupkog Trojstva!”
Djevojčica Li ubijena je zbog Euharistije: Njena hrabrost uzrok je golemih obraćenja diljem svijeta
Skrupul i pričest
Kao 16-godišnjakinja pisala je svojoj 19-godišnjoj rođakinji Marie Guérin, koja se zbog skrupuloznosti suzdržavala od redovitog primanja Isusa. Ovo je zanimljivo jer je i sama Terezija proživljavala bolno stanje skrupuloznosti, ali ju je prepoznavala kao milost.
“Draga mala sestrice, pričešćuj se često, vrlo često. … Isus nije uzalud stavio ovu privlačnost u vašu dušu! … Nemoguće je da srce koje miruje samo pri pogledu na svetohranište uvrijedi Isusa do te mjere da ga ne može primiti; ono što ga vrijeđa i što mu ranjava srce je nedostatak povjerenja!”
Za nju je sveta pričest bila nešto za što nije bilo previsoke cijene. U mukama tuberkuloze koja će joj dokrajčiti život, ipak bi sišla u kapelicu, odbacila lijekove za koje se smatralo da prekidaju euharistijski post, u dane u koje su časne sestre smjele primati.
“Ne postoji patnja koja bi mogla spriječiti jednu pričest!” izjavila je.
Priprema za svetu Pričest
Thérèsa nam je ostavila vodič kako će se pripremiti za svetu pričest:
Zamišljam svoju dušu kao komad zemlje i molim Presvetu Djevicu da iz nje ukloni svaki otpad koji bi je spriječio da bude slobodna; zatim je zamolim da postavi ogroman šator dostojan neba, ukrasivši ga vlastitim nakitom; na kraju, pozivam sve anđele i svece da dođu i tamo održe veličanstveni koncert. Čini mi se da je Isus, kad siđe u moje srce, zadovoljan što je tako dobro primljen, a i ja sam zadovoljna.
Godinu dana prije nego što je umrla, napisala je prekrasnu pjesmu pod naslovom Moje želje pred Svetohraništem, u kojoj se usporedila s ključem Svetohraništa, svjetiljkom, oltarnim kamenom, korporalom, monstrancom, patenom za hostiju, kaležom te grožđem i pšenicom koje su sirovine za euharistijsku žrtvu.
Pjesma svjedoči o dubini njezine euharistijske vjere, ali i o njezinoj molitvenoj bliskosti s tim predmetima kao najpoznatije sakristanke u povijesti Crkve.
Molila je vjeru poput ključa Svetohraništa, da otvori mjesto gdje prebiva Bog ljubavi i da milost gori u njoj poput svjetiljke da privuče mnoge duše Kristovoj euharistijskoj ljubavi.
Tražila je da njezina duša bude prikladno mjesto, poput oltarnog kamena i betlehemske štalice, da Krist počiva, a da joj srce bude poput lijepog tijela da ga čisto primi.
Zamolila je da bude poput svećeničke patene koja će ga držati, poput monstrance koja će ga otkriti i poput kaleža u koji će njegova krv spasenja ponovno poteći.
Molila je da bude zrelo grožđe koje se svaki dan gnječi kako bi se njezina patnja sjedinila s Kristovom krvlju, i pšenično zrno koje pada na zemlju i umire kako bi se mogla preobraziti u svog euharistijskog supružnika i s njim donijeti mnogo roda.
Dok slavimo blagdan svete Terezije u vječnom životu na ovu nedjelju, molimo njezin zagovor da živimo euharistijske lekcije kojima nas ona uči, kako bismo, primajući hranu vječnog života s ljubavlju poput njezine, uz nju iskusili radost vječni banket.
Molitva jedne duše maloj Tereziji: Na sprovodu joj je bilo 30 ljudi, a danas milijune privodi Bogu
