Na mrežama je prati 80 tisuća ljudi, za Vjeru je progovorila o velikoj borbi sotone za njezin život i brak: ‘Svaku misu bilo je sve gore’
Njezino ime je Monika Žilavi, široj javnosti poznata kao Mrs. Moncina koju na instagramu prati preko osamdeset tisuća ljudi. Također, javnosti je poznato da je s mužem Leonom, poznatijim kao Magic Leon pobijedila na prošlogodišnjem hrvatskom Supertalentu.
Monika je za naš portal podijelila svoje svjedočanstvo koje vas neće ostaviti ravnodušnim. U njemu progovara o životu prije obraćenja koji je kako kaže bio pusto tumaranje i spoticanje na svoje propuste i grijehe, te o teškoj duševnoj boli koju je prolazila. Također, progovorila je i o ljepoti života s Bogom.
“Moj primarni posao je zajednički sa mojim suprugom, on je mađioničar, a ja sam njegova asistentica, zajedno smo u tom poslu već dugih 10 godina. Uz to bavim se snimanjem sadržaja za društvene mreže, te sam od nedavno krenula u slikarske vode, gdje se bavim sakralnom umjetnošću”, govori nam Monika i dodaje kako je njezin život bez Boga bio pusto tumaranje prema izmišljenim ciljevima i spoticanje na svoje propuste i grijehe.
“Moj Leon i ja smo se upoznali kada sam ja napunila četrnaest godina, on je imao petnaest. Bili smo klinci i upoznali smo se zapravo preko Facebooka. Veza u tim pubertetskim godinama bila je dosta uzburkana, raznim emocijama i možda vođena krivim stvarima i uvjerenjima, no nekako smo uspjeli preživjeti taj period. Kada smo se preselili nakon završetka srednje škole u Zagreb, kako smo počeli sazrijevati i naša veza je dobivala dublji smisao. No opet, nismo imali vjeru i živjeli smo izvanbračno i nismo bili svjesni da konstanto živimo u grijehu,” priča nam Monika.
Naglasila nam je kako su se 2018. godine zaručili, i bez obzira na vjeru, slagali su se u zajedničkom životu i gradili korak po korak svoj odnos, financije i život i dodaje kako su nadopunjavali jedno drugo. “Tako je i danas! Volimo se bezuvjetno,” govori nam Monika.
Djevojka imala reakciju na molitvu: Upoznala sam Boga
Monika nam je ispričala što ju je dovelo do obraćenja, te kaže kako su ona i njen muž Leon morali “odraditi” zaručnički tečaj, jer su zbog tradicije htjeli imati vjenčanje u Crkvi.
“Odgađali smo do tog puta kada smo ga morali odraditi! Mislili smo da mi sve znamo i da smo najpametniji i nije nam bilo jasno što bi sad tu nama svećenik mogao reći, a da mi ne znamo, ipak živimo zajedno, to je samo papir, kaže Monika i dodaje kako je bilo njihovo mišljenje do kraja prvog sata zaručničkog tečaja, a kada su svi parovi pozvani da se uhvate za ruke i mole, gledajući jedno drugo u oči, njima je to bilo izrazito smiješno.
“U trenutku kada se davala Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, jedna od djevojaka iz prvih redova je „izreagirala“.
Autor ‘Despacita’ šokira i pred cijelim svijetom govori: ‘Krist živi u meni, ja ću živjeti za Njega’
Mi pojma nismo imali što se događa, samo znam da je bilo zastrašujuće, da takav strah nisam osjetila nikada i da je isti taj osjećaj obuzeo sve prisutne i prostor u kojem se nalazimo. Sada je kristalno jasno što se dogodilo, no tada znajući da imam svoje grijehe koje samo ja znam, znajući da sam duboko u Yogi i koje kakvim vođenim meditacijama, vorteksima, pomislila sam da sam ja sljedeća i da je to što je bilo u njoj prešlo na mene. Nakon tečaja išli smo kod našeg svećenika da mi objasni da me blagoslovi, kako bi se smirila. Odjednom vjerujem u svećenike i njihovu ulogu u vjeri! Do tada sam slušala one loše medije koji žele ocrniti Crkvu na sve moguće načine”, priča nam Monika i dodaje kako je to razdoblje bilo jako intenzivno i puno ljubavi, te su osjećali promjenu u sebi, no nedugo nakon toga izgubili su dvije bliske osobe unutar dva dana i tu su opet spoznali jakost duhovnog svijeta. Nakon čega je krenulo njihovo istinsko obraćenje i sve što obraćenje donosi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Počinje borba: Svaku misu bila sam sve gore i gore
“Nakon smrti dvije drage osobe. Krenule su intenzivnije noćne more sa kojima sam se ionako borila, krenula je anksioznost, i odbojnost prema Crkvi, u intenzivnoj količini dok je moj Leon s druge strane dao zavjet za nas dvoje, da ćemo ići na misu svaku nedjelju, za spasenje dragih nam, preminulih osoba. Kako su nedjelje dolazile ja sam postajala sve više anksioznija i sve veću odbojnost sam imala prema svećenicima i ispovijedi, što ću ja nekom svećeniku govoriti, kad Bog pozna svaki moj grijeh. Događale su mi se strašne stvari tokom noći, po pitanju snova i sve je postajalo ekstremnije. Svaka misa i nakon mise ja bi bila još gore. Primala sam pričest bez prave ispovijedi samim time upadala u još veći grijeh”, govori Monika.
“Krenulo je ne spavanje, gubljenje apetita, povraćanje nakon svakog zalogaja, crne misli, no pokušavam i dalje to zatrpati kao i sve do sada negdje u sebi. Ne uspijeva mi, nego postaje sve gore. Vraća mi se u glavu svaki grijeh, od svoje najranije životne dobi do tog dana u kojem se nalazim. Svakim danom je sve gore. Dolazim do ruba pucanja kada se otvaram Leonu i iznosim mu sve što mi se motalo po glavi. Što intenzivno utječe na naš odnos i brak u kojem smo tek 2 mjeseca”, priča nam Monika i naglašava kako tada kreću razgovori sa svećenicima i ispovijedi nakon kojih osjeća olakšanje a s tim dolaze i nove stvari u glavu.
Moja duševna bol bila je strašna
“Nakon par tjedana, ja postajem skrupulozna i sve što sam pogledala, pomislila, rekla, smatrala sam to grijehom, to je bila ne zamisliva duševna bol. Gdje okrivljuješ sebe za svako djelo koje jesi i koje vjerojatno ni nisi napravila, ali sve što vidiš je crnilo i više ne znaš razlikovati istinu od laži koju ti je nametnuo Sotona. Toliko je bilo intenzivno da sam zatrovala Leona do neprepoznatljivosti i bili smo na izmaku snaga, naš brak je visio na koncu. Moja duševna bol je bila strašna, nanosila sam si tjelesnu bol, lupajući glavom o zid, lupajući šakama o tvrde površine, vrištanje kroz plač iz petnih žila. U tim trenucima željela sam umrijeti, da okončam bol koju nosim. Da sam otišla po medicinsku pomoć, zatvorili bi me i stavili na sedative, a koliko god sam samo željela da stane, da odspavam sat vremena, znala sam da to nije psihološki problem, već duhovni i da je tu borba između dobra i zla. Između demona koji su mene zaveli i Isusa koji me liječi i tjera svako crnilo iz moje duše. Dva svećenika, danas dva kućna prijatelja, na brzom biranju po nekoliko puta dnevno. Oni su bili moji psihoterapeuti, oni su nam pokazivali put i držali nas da ne padnemo u ponor. Odricali su se svog slobodnog vremena slušajući mene, moje plakanje, moje skrupule. Bog ih je stavio na naše puteve jer su znali točno kako da nam pomognu, kako da pomognu meni, dobivali su Božju snagu i strpljenje za mene! Oni su Božji dar u našim životima. Redovite ispovijedi, molitva krunice svakodnevno, koliko god da smo bili u teškom stanju, mi smo zajedno molili, Bog nam se objavio nekoliko puta i dao nam kroz određene situacije jasan znak da je sa nama i da jedino uz Njega možemo opstati! „Ako se na me ne oslonite, održat se nećete.“ (Izaija 7,9)
Mladi ateistički fotograf godinama tražio lijek protiv depresije: U Lurdu ozdravio i postao katolik
Na Malu Gospu oslobođena
To je redak na koji je Leon pogledao kada je zavapio kod Boga: „hoćemo li uspjeti?“, priča nam Monika i dodaje kako im je Bog dao vrlo jednostavan i direktan odgovor.
“Znali smo što trebamo, koliko god teško bili, to je jedini put i jedina istina! Na Malu Gospu sam doživjela konačno oslobođenje, taj dan bio je zadnji, nakon toga krenulo je na bolje, dan po dan, mjesec po mjesec, godina po godina, do danas”, kaže nam Monika i govori kako su danas sretni i ispunjeni Božjom ljubavi.
“Naš odnos nikada nije bio zdraviji i ispunjeniji. Ljubav, odricanje i žrtva koju radimo jedno za drugo, tako nešto može dati samo Bog. Gledamo kako se brakovi bez Boga samo raspadaju i shvaćamo kakvu smo milost od Gospodina zadobili da smo ga spoznali zapravo toliko mladi, na samom početku braka. Zadobili smo milost spoznaje vrijednosti ljubavi i cijene braka, one duhovne, da to nije samo mrtvo slovo na papiru već živa riječ kod Boga! I da nema te sile, koja nas danas može rastaviti od ljubavi, one koju imamo jedno za drugo, i one koje imamo zajedno u Kristu! Zahvalna sam Mu što danas dišem, što nije zlo pobjedilo, što si nisam naudila. Što imamo divan brak. Što imamo vjeru koja pomiče brda,” govori Monika.
Život na društvenim mrežama
Monika jako puno svjedoči na društvenim mrežama gdje je prati veliki broj ljudi, te naglašava kako bi svi trebali vikati s krovova svoja svjedočanstva.
“Smatram da sva moja djela koja sam napravila, koja ću tek napraviti, nisu ni približno dovoljna za ono što je Gospodin napravio za nas. I do kraja života ću osjećati potrebu pričati jer ljudi trebaju čuti i uz Božju pomoć osjetiti ljubav koju mi osjećamo. I svi bi trebali vikati sa krovova svoja svjedočanstva, ne sramiti se djela Božjih, “kaže Monika.
“U prosjeku neka vidi 100 000 ljudi na TikToku moj video, za koji uvijek čekam nadahnuće, i neka se jedna osoba vrati k svome Ocu, neka se jedna osoba zapita gdje je ona, neka samo jedna osoba osjeti da ju netko voli, da odustane od loših namjera, ja sam sretna, moja misija je sa tim videom završila uspješno! I molim se da sve to bude isključivo na hvalu i slavu Gospodina našega”, priča nam Monika kako vidi svoj rad na društvenim mrežama.
“Iznenadim se svaki dan, kolike silne poruke i komentari pristižu, zapravo ja nisam niti svjesna koliki broj ljudi dotiče Bog preko tih riječi i videa koje objavim. Ja se nadam da bude jedna osoba, a lagala bi kada bi rekla da je to samo jedna osoba. Ima jako puno izgubljenih ovčica koje Bog pozove, koje dotakne, kojima je upravo taj video došao kao melem na ranu i krenuli su dalje sa nekim novim pogledom. Svaka poruka i komentar su one „mrvice“ koje nam Bog daje, da znamo da smo na dobrom putu i da ne odustanemo”, kaže Monika.
Monika nam je također naglasila kako dobiva puno poruka i da ne može izdvojiti nešto posebno, jer je neke od njih zaista znaju slomiti.
“Najčešće su ljudi koji žele hodati prema Bogu. Izgubljeni ljudi u vrtlogu grijeha. Do onih borbenih priča sa teškim životnim situacijama. U zadnje vrijeme me prate situacije sa nerođenom djecom, dali neko oboljenje, spontani i sve neke određene teške situacije koje mi slamaju srce ali i pozivaju na molitvu. Zapanjujuće je kako su ljudi, svih uzrasta, od puberteta do gospode u godinama, zadobili povjerenje u meni, otvaraju mi se i pišu svoje najintimnije dijelove iz života. Svoje boli i patnje. I znam u srcu da sam pozvana na to, da pomognem svima kojima mogu, toplom riječi utjehe i ono najbitnije, molitvom! Svaka poruka, svaki poziv na molitvu, je tu ne samo poradi ljudi koji se javljaju meni, već i zbog mene same. Svaka ta poruka je tu da i ja nešto naučim i zna se dogoditi da me neka poruka baci u razmišljanje o nekoj mojoj situaciji koja me muči, vidim da ima gorih stvari, i da trebam biti zahvalnija u određenim trenucima. I samim time približavam se Bogu kroz molitvu za druge, meni nepoznate ljude, priča Monika.
Slikanje kao molitva
Monika se bavi i slikarstvom i kako kaže to je nešto novo i nešto predivno u njezinom životu o čemu nikada nije niti razmišljala.
“Prije par godina sam nabavila opremu i tu sam povremeno slikala neke slike koje nemaju veze sa današnjim slikanjem. I to je bio više hobi i znatiželja.
Ovo ljeto imala sam potrebu za slikanjem i kako su se dogodile neke situacije koje su me malo izbacile iz neke rutine, pustila sam sve i krenula raditi skicu. Kada je nastala prva slika Djevice Marije, naše majke. Tu sam osjetila neizmjernu radost i mir i znala sam u srcu, da je to poziv od Boga. Osjetila sam kako to odzvanja u mome srcu. Ljubav i sreća, uzbuđenje i sve druge milosti su me obuzele kada sam ju završila. Dobila sam kroz rad novu spoznaju o njezinom životu, neko viđenje koje nisam imala do tada. Pisala sam govor za video i samo su dolazile predivne riječi spoznaje o našoj Nebeskoj Mami. I to je otišlo javno, i tu sam počela dobivati poruke ljudi i ostala sam duboko iznenađena količinom ljudi koji su podržali! Bog je bio uz mene! I tako su se događale nove slike i nove spoznaje, nova prijateljstva koja su proizašla iz toga. Nešto predivno, što samo Bog čini”, priča nam Monika i dodaje kako je slikanje njezina molitva.
“Moje slikanje je moja molitva, moj mir i nešto što me ispunjava na jedan poseban način! Radila sam za jednu dragu ženu portret njezine obitelji, no nisam se osjećala ispunjeno, i znam da to nije moj poziv. Tako da sam odlučila baviti se samo sakralnim slikarstvom, jer na taj način mogu služiti Bogu!
Monika je kao poseban trenutak u svom životu izdvojila pobjedu na Supertalentu sa mužem Leonom. “Zajedno smo bili u tome i on je zaista zaslužio tu pobjedu! Znamo da je i Bog bio sa nama i cijela ta priča je puno dublja od same pobjede na showu! To je bila naša pobjeda! Ona u kojoj ljubav pobjeđuje”, kaže Monika i za kraj poslala poruku svim mladima: “Želim poručiti da ne trče za svijetom, jer od svijeta mogu dobiti samo bol i patnju. Neka idu putem istine i ljubavi, putem Krista! Rekla sam u svom prvom videu gdje svjedočim, da je sretan onaj koji spozna Boga prije svijeta!
