Prenosimo zanimljivo intervju s psihoterapeutkinjom dr. Agnieszkaom Kozak koja govori o sramu, a za koji kaže da je to teški teret od kojeg pate brojni ljudi. Već u prvom odgovoru ona upozorava roditelje na ono što govore svojoj djeci, piše deon.pl.
Što je sramežljivost ?
Dr. Agnieszka Kozak: – Mnogi ljudi vjeruju da se ljudi rađaju sramežljivi, moja zapažanja u radu s ljudima pokazuju da smo žrtve uroka: “moje dijete je sramežljivo”, tj. što češće čujemo da smo sramežljivi, to više te riječi oblikuju naš identitet “sramežljivog djeteta, a zatim odrasle osobe”.
Ovo je, naravno, optimistična vijest, jer znači da to uvijek možemo promijeniti. Igrajmo se riječima: “Sramežljiv sam”, “Ne usuđujem se”. Nemam hrabrosti progovoriti, zatražiti pomoć ili reći da mi nešto nije u redu. Ponekad ide do te krajnosti da se ne usuđujem živjeti svoj život. Zašto? Jer me nitko nije naučio kako hrabro posezati za onim što je dobro i vrijedno u životu.
Je li to što ste sramežljiva osoba na bilo koji način povezano s vašim tipom osobnosti ?
Ovdje je važno razlikovati sramežljivu osobu od introvertirane osobe. Introvertnost je vrsta temperamenta. Introverti se umaraju u situacijama koje zahtijevaju društvenu izloženost i gdje primaju puno podražaja. Pretjerano stimulirani živčani sustav treba odmor, zbog čega takva osoba voli provoditi vrijeme daleko od užurbanosti ljudi. Sramežljiva osoba može, na primjer, biti ekstrovertirana. Poznajem mnoge ljude na visokim pozicijama u tvrtkama koji kažu da ih javni istupi puno koštaju, da su duboko u sebi sramežljivi, ali su naučili djelovati unatoč svom unutarnjem uvjerenju u svoju sramežljivost. Ono što je vidljivo izvana je drugačije od onog što se događa u iskustvu ove osobe. Naravno, postoje i sramežljivi ljudi koji su povučeni iz društvenog života jer se ne trude prevladati glas koji im govori “ne usuđuj se stvarati probleme” ili “biti ćeš izložen ruglu”.
Iz dnevnika egzorcista: Demoni srama, razlikuju se od poniznosti, ovo bi trebali znati
Koji društveni čimbenici mogu pridonijeti razvoju ili održavanju sramežljivosti kod ljudi?
Mislim da takvih faktora ima mnogo. Na razvoj sramežljivosti kod ljudi svakako utječe ono što čujemo, a zatim i ono što mislimo o sebi. Ovo su riječi koje slušamo o sebi dok odrastamo. Nedostatak pozitivnog potkrepljenja čini nas nevidljivima za nas same. Ako primamo pozitivne poruke, kao što su: “dobro si to napravio”, “prekrasno si plesao na ovom nastupu”, “Svidjelo mi se kako si izgovorio pjesmu”, rastemo s povjerenjem u našu snagu i djelovanje. Viđeni smo i hrabro djelujemo u društvenoj grupi.
Druga stvar koja stvarno utječe na sramežljivost je kritika. Vječne korekcije poput: “Krivo sjediš”, “Ne učiš dovoljno”, “Previše vremena provodiš za računalom”.
Treća stvar su društveni faktori, odnosno, primjerice, pretilo ili manje dijete neće biti odabrano za timske igre u osnovnoj školi na satu tjelesnog. Dijete koje je izostavljeno neće naučiti, bez podrške, da može biti viđeno i željeti nešto za sebe.
Tako imamo društvene procjene, ponašanje bližnjih i ponašanja koja jednostavno uzrokuju pojavu i jačanje sramežljivosti.
Što sramežljiva osoba osjeća i kako izgleda njihova stvarnost ?
Ako se ne usudim, vjerojatno osjećam strah i napetost u društvenim odnosima, što mi izaziva negativne misli. A takve misli, zauzvrat, potiču sramežljivu osobu na povlačenje iz društva i potvrđuju uvjerenje da nije prikladna ni za što vezano uz boravak među ljudima. To je začarani krug samosvijesti, misli i emocija koji sigurno ne jača vaše samopoštovanje.
Koje su posljedice sramežljivosti u odrasloj dobi? U društvenim i bliskim odnosima, u profesionalnom radu?
-Najjednostavnija posljedica je usamljenost i negativna uvjerenja o sebi. Drugi je nedostatak postizanja ciljeva koji su mi važni, jer kada ne posežem za nečim, ne isprobavam nove stvari, posljedično ne dam si priliku provjeriti svoje društvene ili profesionalne kompetencije i potvrditi ih.
Šest sotoninih laži koje on svakodnevno govori ljudima, upozorava egzorcist
Može li sramežljivost biti jednako teška kao fizički nedostatak?
Sramežljivost je ogromna patnja, baš kao i nisko samopoštovanje. Zanimljivo je to što kažeš, jer se vide kolica. Imamo taj refleks da brinemo o osobi u invalidskim kolicima. Poteškoće i emocije povezane sa sramežljivošću nisu vidljive na prvi pogled, ali je sramežljivoj osobi teško. U glavi joj rastu čudovišta, da je beznadna, da je beskorisna, da je beskorisna, a onda se krug nastavlja i javlja se efekt samoispunjavajućeg proročanstva. Često čujem sramežljive ljude kako sebe nazivaju “čudnima”. Što znači čudno? Čudno znači drugačije, ali znači li drugačije nešto loše? Drugačiji znači samo drugačiji – ni bolji ni gori – prestanimo stigmatizirati i bit će nam svima lakše u odnosima.
Vrijedi vidjeti strah ovdje, ali ne treba ga slomiti niti nekoga tjerati u sredinu. Ako nas čita netko tko je sramežljiv, potičem vas da prestanete ponavljati ovaj urok nad sobom: “Ja sam sramežljiv.” Jer što ga više govorimo, to će nas više oblikovati.
Kako prevladati sramežljivost ?
Potičem vas da sudjelujete u radionicama socijalne kompetencije i naučite kako je to biti u grupi ljudi koja je sigurna – nešto reći, nešto provjeriti, nešto ne željeti, biti saslušan, i uzet u obzir.
Nedavno, tijekom radionice koju vodim, jedna je polaznica rekla da je alergična na parfeme – oči je bole, peku i natiču. Zamolila je sve da se sljedeći dan ne naparfumiraju. I svi su pristali. Tada nam je žena ispričala koliko ju je koštalo da to kaže, i to nas je iznenadilo jer se nije činilo da je to bilo nešto teško ili pogrešno. I ovo je trenutak kada možete čuti da ono čega se bojite nije razlog za strah ili sram. Važno je ne slomiti se, već dio po dio suočiti se sa strahom.
‘Demoni srama’ se ovako manifestiraju: Sveti mistici kažu da u paklu često ovi demoni muče ljude
