Sveti Ivan Pavao II je o Euharistiji napisao: „Ovo je blago Crkve, srce svijeta, zalog cilja prema kojemu svaki čovjek, čak i nesvjesno, teži“. Papa je učio da ne samo njegovo slavljenje kroz misu, nego i klanjanje izvan mise donosi čudesa s izvora milosti. Tijekom euharistije doista je prisutan središnji događaj spasenja – smrt i uskrsnuće Gospodina Isusa te se vrši djelo otkupljenja. Bog Biblije uvijek je bio sa svojim narodom. U prvom dijelu povijesti kroz kovčeg zavjeta, nakon čega Bog silazi u tijelo i opet je s čovjekom, a nakon uskrsnuća Gospodin nam se ostavio u obliku Kruha. To je Bog koji ne želi ostati zatvoren u tabernakulu, želi zajedništvo s čovjekom.
Euharistijsko klanjanje odgovor je na ovu veliku Božju želju. Mogućnost klanjanja Presvetom Sakramentu jedinstvena nam je privilegija i izvor nadnaravnih milosti.
Krist je prisutan i liječi
Stvarna Kristova prisutnost u Presvetom Sakramentu veliko je otajstvo koje nadilazi ljudski razum i osjetila. Da bismo prepoznali Isusa u Hostiji, dovoljna je vjera – ona je ključ koji otvara ljudsko srce za susret s Bogom i prepuštanje Njegovom preobražavajućem djelovanju. Ima, međutim, izvanrednih slučajeva kada Gospodin Isus dotakne srce i dušu nevjernika, ozdravi ih darom svoje beskrajne ljubavi.
Otac Nicolas Buttet, utemeljitelj zajednice Euharistije u Francuskoj, promicatelj klanjanja Presvetom Sakramentu, svjedoči o veličini Božjeg milosrđa prema potrebitima.
Opisao je priču o djevojci koja se drogirala od 12. godine, imala pet pokušaja samoubojstva i doživjela ekstremno nasilje. Njezin dečko bio je diler droge i ubijen je na ulici. Dok je bila u psihijatrijskoj bolnici, teško je pretukla medicinsku sestru koja joj je trebala dati injekciju sedativa.
Nakon ovog incidenta, “nisu znali što bi s njom”, priča otac Nikola, “onda su je doveli k nama”.
Jednog dana je izgubila razum, bilo je strašno. A onda mi je rekla: “Odlazim odavde.” Otac Nicolas, riskirajući da bude pretučen, nagovorio je djevojku na razgovor, što je završilo pomirenjem.
“Hoćeš li mi dopustiti da ostanem ovdje?”. Odgovorio sam: ‘Naravno, ali pod jednim uvjetom. Kad gubiš razum, idi u kapelicu. A ona: “Ne. Ne vjerujem ni u tog tvog Isusa ni u onog bijeo tamo! Ne vjerujem!’.
Rekao sam: “Postoji samo jedna osoba koja te trpi ovdje. To je Isus. I kapela je zvučno izolirana. Kad želiš poludjeti, idi k Isusu i to učini pred Njim. Prije svega, zato što ćete samo on slušati i samo On može stajati uz tebe.’ I uspjela je otići.
Jednog dana, kada je izašla iz kapelice, rekla je: “Nikola, oh, oh!”. “Što?”. “Srce!”. Kažem: ‘Ulazi u auto, odmah idemo u bolnicu!’
Mislio sam da joj je nakon uzimanja neke supstance srce samo… A ona je rekla: “Ne, nije to. To je Isusova ljubav “.
“Znaš, rekla sam Isusu: ‘Imaš jedan sat da mi kažeš jesi li tamo ili ne. Ako jesi, dat ćeš mi znak, ali ako ne bude odgovora, oduzet ću si život… Ne mogu više podnijeti takav život.‘
Kad je istekao sat, ustala je i rekla: ‘Ništa mi nisi rekao. Možda se vidimo s druge strane, ako postojiš.’
‘Nikola, ne znam što se dogodilo, osjetila sam kako mi srce gori, pala sam Mu pred noge. Bila sam blizu Isusa! Blizu monstrance, na uglu oltara. Nisam mogla skinuti pogled s njega. Govorila sam: ‘Neću te ostaviti! Neću ostaviti tvoje noge! Rekao je da me voli.’
Ta djevojka je uvijek bila na drogama, a nakon izlaska iz kapelice prvo je položila maturu zatim magistrirala političke znanosti i potpuno se oporavila od svih bolesti i navezanosti. Postala je vjerna.
Otac Nicolas također dijeli još jednu izvanrednu priču o ozdravljenju tijekom klanjanja Presvetom Sakramentu:
„Usvojili smo djevojku koja se bavila sado-mazo prostitucijom, deset godina prostitucije, nasilja i užasa. Svaki dan je provodila sate u euharistijskom klanjanju. Uspjela je izači iz tog pakla, sada također studira radi i vjeruje.
Jednog dana došla mi je i rekla: ‘Znaš, Nikola, čini mi se da je Isus u meni stvorio novo djevičanstvo. Mogu to čak i fizički osjetiti. Moje tijelo koje je stalno patilo, moja ženstvenost koja mi je zadavala stalnu bol… ne samo fizički… se potpuno oporavila’.
Kristov čisti pogled i, ujedno, pogled uperen u Krista, donijeli su pročišćenje njezinu srcu i tijelu.
Vjerujem da u svijetu obilježenom erotikom i pornografijom, klanjanje postaje mjesto dubokog iscjeljivanja.
Tijekom susreta s Isusom u Euharistiji dar vjere dobio je i André Frossard, novinar, književnik i filozof, koji je od 1962. godine bio glavni urednik časopisa Le Figaro, jednog od najpoznatijih europskih tjednika. Frossard je bio jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih pisaca i novinara u Europi tog vremena.
U lipnju 1935. doživio je iznenadno obraćenje: “Bio sam ateist kad sam ušao kroz vrata kapele, a izašao sam kao katolik. Vidio sam ljude u svijetlu koje je bacalo nešto kao sunce. Nisam tada znao da je to Presveti Sakrament.
Nikada nisam doživio nikakve ljubavne brige, tjeskobe ili radoznalosti. Religija je bila stara himera, a kršćani vrsta koja je zaostala u povijesnoj evoluciji.
I danas mogu vidjeti dvadesetogodišnjeg dječaka kakav sam tada bio. Nisam zaboravio njegovu omamljenost kada je iznenada iz dubine ove skromne kapelice pred njim izronio svijet, drugi svijet – s nepodnošljivim sjajem, s suludom kohezivnošću, čija je svjetlost otkrivala i istovremeno pokrivala prisutnost Božju, istog Boga koji zakleo bi se maloprije, da postoji samo u ljudskoj mašti.
Naglašavam: bilo je to objektivno iskustvo, gotovo iz područja fizike, a ja nemam ništa vrijednije prenijeti od ovoga: osim svijeta koji nas okružuje i čiji smo dio, otkriva se jedna druga stvarnost, beskrajno konkretnija nego ovaj u koji općenito vjerujemo. To je konačna stvarnost za koju više nema pitanja ”
