Riječ je o procesiji za kipom pod nazivom Crni Nazarećanin koja je svake godine okupljala milijune Filipinaca, a koji su bosonogi hodočastili i do 22 sata. Jedan od veličanstvenijih prikaza vjere u svijetu.
Tko je Crni Nazarečanin?
Monsinjor Jose Clemente Ignacio, rektor Male bazilike Crnog Nazarećanina, govorio je o povijesti i žestokoj pobožnosti koje stoje iza Crnog Nazarećanina.
‘Prva skupina misionara augustinaca iskrcala se u Manilu na Filipinima 1606., iz Meksika. Sa sobom su donijeli tamni kip Isusa Krista koji kleči na jednom koljenu i nosi veliki drveni križ. On je prvi put postavljen u crkvu sv. Ivana Krstitelja u Luneti 1606. godine, a nakon dvije godine premještena je u obližnju veću crkvu. Više od stoljeća i pol kasnije, 1767., kip je prenesen u crkvu u Quiapi čiji je zaštitnik također sv. Ivan Krstitelj. Kip se smatra čudotvornim zbog toga što je ostao neoštećen u požaru koji je izbio na brodu kojim je dopremljen i koji je najvjerojatnije uzrok njegove crne boje.
Procesijom se obilježava prijenos slike iz Lunete u Quiapo, no važniji je vjerski i duhovni prijenos, objasnio mons Jose.
‘Na neki način prijenosom ove slike oponaša se iskustvo kalvarije: žrtva i patnja koju je naš Gospodin podnio za naše spasenje; kao kad je Isus hodao bos, noseći križ na brdu kalvarije.
‘Bosonoga povorka duga gotovo 4,3 kilometra kreće od tribine Quirino u Lunetiju i kreće se uskim, vijugavim gradskim cestama, a nakon 19 sati duhovne euforije, procesija na kraju stiže do Quiapa u bazilici Crnog Nazarečanina. Ljudi koji preplavljuju procesiju čine sve kako bi dotaknuli kip prije nego što se vrate doma.’ ‘Naša je kultura kultura dodira, objasnio je mons. Jose i rekao da na taj način Filipinci kao da dodiruju nebo”. Također, ove procesije popraćene su brojnim znakovima, svjedočanstvima čudesa i ozdravljenja sudionika procesija, i to je još jedan od razloga zašto je toliko praćena diljem svijeta.
