Katolička crkva bilježi i priznaje slavna ukazanja svetog Mihaela, arknđela i predvodnika nebeske vojske. Ovdje donosimo tri izvanredna očitovanja, iz Italije, Meksika i Francuske. Sva tri povezana su slavnom brigom Božjeg anđela za čovječanstvo, ali i neposlušnosti izabranih ljudi pri prenošenju poruke. Zanimljivo je također da su u dva od tri velika ukazanja vidioci bili upravo biskupi svete Katoličke Crkve.
Ukazanje u Italiji: Gargano
Najpoznatije je ono na brdu Gargano u mjestu koje sada nosi i naziv – Monte san Angelo, odnosno Brdo svetog anđela u Italiji. U mističnoj špilji, na jugoistoku Italije duboko unutar zemlje, na padinama brda Gargano ukazao se sveti Mihael do sada četiri puta, godine 490., 492,. 493., i 1656.
Ovo mjesto posebno je volio padre Pio koji je za života vrlo često pohodio špilju svetog Mihaela kao i mnogi drugi svetci, pape i kraljevi uz brojne vjernike koji se i dan danas slijevaju u ovu mističnu špilju prepunu strahopoštovanja prema Bogu i svetosti.
Prvo ukazanje – 8. svibanj 490. g
Godine 490. poslije Krista Gargano je bio surov i divlji kraj, a ljudi su još bili duboko uronjeni u poganstvo. Moguće je da se upravo u ovoj, danas svetoj pećini, slavio kult božanstva Kalkanta. U to vrijeme pročuo se glas o čudesnom događaju: veliki bik, koji se udaljio od svog stada koje je paslo po tim neprohodnim mjestima i izgubio se, pronađen je nakon tri dana kako kleči pred otvorom jedne velike pećine. Rasrđeni vlasnik buntovnog bika odapeo je na njega strijelu, ali se ona čudesno okrenula i ranila strijelca. Vijest o tom izvanrednom događaju došla je do mjesnog biskupa Lorenza Maiorana, koji je nakon tri dana posta i molitve bio počašćen prvim ukazanjem Arhanđela. U cik zore 8. svibnja, jednog četvrtka, ukazao mu se veliki anđeo i rekao mu: “Ja, Arkanđeo Mihael, stavio sam ovog bika pod svoju zaštitu. Ovaj znak treba pokazati da je ova spilja sveto mjesto, čiji sam ja čuvar i stražar. Budete li me tamo častili, spasit ćete se.” Biskup je odmah sazvao svoju zajednicu i zajedno sa svećenicima i narodom krenuo teškim putovima do spilje koju je otkrio anđeo. Ali nitko, pa ni sam biskup, nije se usudio ući u nju, jer su neki sablasni glasovi stalno odzvanjali iz mračne pećine: “Ovdje se treba klanjati Bogu, ovdje je mjesto štovanja Boga.”
Drugo ukazanje – 19. rujna 492. g.
I Arkanđeo, novi stanovnik Gargana, uskoro je pokazao svu svoju moć. Papa Feliks, kojega su izvijestili o čudesnom događaju, proširio je tu vijest posvuda. A duboko potresen car Zeno iz Bizanta poslao je siponskom biskupu darove za posvećenje svetišta na čast Velikog arkanđela.
U sporovima Germana oko vlasti u Italiji, grad Siponto je više puta bio ugrožen. Godine 492. krenuo je tamo Odoaker s velikom nadmoći, a Theoderich je u gradu imao nešto malo vojnika. Tada se u toj velikoj opasnosti biskup spomenuo Vojvode nebeske vojske, koji mu je za kratko vrijeme iskazao svoju milost i blizinu. Molio ga za njegovu zaštitu. I gle, ranog jutra 19. rujna sv. Mihael se biskupu po drugi put ukazao i obećao mu svoju pomoć. Kad je boj započeo, nebo se smrklo nad brežuljkom Gargano, a mjesto koje je izabrao Arkanđeo i grad Siponto na njegovom podnožju, bili su prekriveni gustim oblacima. Gromovi su neprestano udarali na zemlju, koja kao da se tresla, bezbrojne munje bljeskale su iz crnog oblaka.
Neprijateljski su se ratnici toliko prestrašili ovog žestokog komešanja u svemiru, da su krenuli u bijeg, dok su ih malobrojni vojnici Siponta, koji su znali za zaštitu svetog Mihaela i njegovu sliku nosili na svojim zastavama, potjerali do Napulja.
Nakon pobjede biskup je sa svim narodom došao na brežuljak da iskaže sv. Mihaelu zahvalnost cijele zajednice. Kad je nakon duljeg dvoumljenja sam ušao u vlažnu pećinu, našao je u njoj znak Arkanđelove prisutnosti: ostavio je otisak svoje “noge”. Nakon svih ovih znakova, građani Siponta su u znak svoje zahvalnosti htjeli podići jedan spomenik na čast sv. Mihaelu. Biskup Siponta je pitao papu Gelazija, smije li spilju posvetiti kao svetište. Papa je na to odgovorio: “Ne dolikuje građanima Siponta da određuju dan posvete, štoviše oni trebaju u postu i molitvi očekivati odluku svetog anđeoskog Kneza.”
Treće ukazanje – 29. rujna 493. g.
I zaista, noću 29. rujna sv. Mihael je objavio biskupu: “Ne trebaš ti posvećivati moju spilju u svetište, jer onaj koji ju je učinio poznatom udijelio joj je već i posvećenje. Ja, gospodar spilje, pozivam vas u svoje svetište, tako da tamo možete slaviti sveto bogoslužje bez ikakvog straha. Ja sam čitavu spilju posvetio u baziliku, tako da se u ovoj Božjoj kući opraštaju ljudima grijesi i pere sva krivica.”
Ranog jutra poslije toga biskup i narod spremili su se na hodočašće na brežuljak. Kad su još s oklijevanjem ulazili u spilju, našli su znak posvećenja: neisklesan kamen s otiskom Anđelove noge, koji je Mihael pripremio za oltar. Iznad kamena našli su prostrtu crvenu maramu, kako to pokazuje posveta jednog oltara u grčkoj Crkvi.
Biskup Lorenzo je dao sagraditi crkvu na ulazu u pećinu i posvetio je. Tako je nastalo jedinstveno svetište, u kojem oltar nikada nije imao posvećeni kamen jer je svaki kamen na tom mjestu svet, a dva nadnevka vezana uz prvo i treće ukazanje postala su blagdani priznati od Svete Crkve.
Činite ovo i vidjet ćete čuda svaki dan! Važna saznanja o anđelima koja bi trebali koristiti
Četvrto ukazanje – 22. rujna 1656. g.
Godine 1656. zbio se jedan događaj u vrijeme kada je kuga kosila svoje žrtve po cijeloj Italiji. Sipontinski nadbiskup, Alfonzo Puccinelli zazvao je još jedanput pomoć sv. Mihaela. On se je ukazao u zoru 22. rujna, upravo u trenutku kada se nadbiskup nalazio u nadbiskupskoj palači na Monte Sant´Angelo: “Ja sam Mihael Arhanđeo… Tko god bude upotrebljavao kamenje iz moje pećine, od tebe blagoslovljeno i s urezanim križem i mojim imenom, bit će oslobođen kuge. I tako je i bilo.” Ovo svetište jedno je od najpoznatijih na svijetu, a pećina je izvor brojnih milosti i čudesa za sve koji je posjećuju.
Ukazanje Svetog Mihaela u Meksiku
Sveti Mihael Arkanđeo ukazao se i Diegu Lázaru de San Franciscu, mladom indijanskom obraćeniku, prvi put 25. travnja 1631. u današnjoj meksičkoj državi Tlaxcala. Poznato je naime da su se u to doba ljudi iz Tlaxcale bili udruženi protiv Asteka. Oni su bili i prvi koji su napustili lažne bogove i idole u katoličkoj vjeri.
Tako je ruka Božanske Providnosti obilno blagoslovila Tlaxcalu kroz stoljeća. Ne može se pronaći veća manifestacija blagoslova od 1631. godine, kada je veliki arkanđeo ratnik poslan da spasi ljude od smrtne opasnosti i da blagoslovi buduće generacije.
Događaj se zbio 1631. godine, kada je kuga zvana “cocolixtli” opustošila stanovnike Tlaxcale. Arkanđeo Sveti Mihael (ukazao se sedamnaestogodišnjem Indijancu, Diegu de San Lazaru, tijekom godišnje procesije svetom Marku. Sveti Mihael najpoznatiji je kao anđeo ratnik koji je poveo nebeske vojske da poraze Sotonu u Knjizi Otkrivenja; ali je i anđeo iscjelitelj i zaštitnik od zla. Dao je Diegu upute da pronađe sveti izvor skriven ispod planinske gromade, a koji će izliječiti njegove sunarodnjake od kuge. Diego je odlučio ne podijeliti ovu posjetu iz straha da se njegova vizija, budući da je samo Indijac, ne shvati ozbiljno. Sveti Mihael se ponovno pojavio, ovaj put u ljutnji, govoreći: „Zašto si posumnjao u ono što sam ti rekao? Budući da niste učinili kako sam tražio, i vi ćete biti pogođeni kugom koja uništava vaš narod.”
Diego se doista smrtno razbolio od kuge. Kad se činilo da je bio blizu smrti, njegova je obitelj pozvala svećenika. Došli su franjevci i dali mu posljednje sakramente. Opet se pojavio sveti Mihael, ovaj put svima vidljiv, okružen blistavom svjetlošću. Uzeo je Diega za ruku i njih su dvojica nestala. Ubrzo nakon toga, Diego se vratio, potpuno izliječen.
U knjizi posvećenoj ovom ukazanju piše da je Diego izvijestio:
“Sveti Mihael me je prevezao na mjesto o kojem mi je prije pričao. Dok je sveti Mihael išao preda mnom kroz noć, sve je bilo osvijetljeno, a veliki je princ prolazio, kao da je podne. Stijene i grane raspadale su se dok je prolazio, krčeći put za nas.
Kad smo stigli do određenog mjesta, vidio sam svetog Mihovila kako drži zlatni štap na vrhu s križem. ‘S mjesta koje dodirnem ovim štapom poteći će čudesni izvor o kojem sam vam pričao tijekom procesije. Jasno dajte do znanja svima da je bolest koju ste pretrpjeli plod vaše neposlušnosti.’”
‘Što to radite? Molite!’ Evo kako nam Anđeli Fatime pomažu da izbjegnemo planetarnu katastrofu
Rekavši to, veliki vihor navali usred vrištanja, i jauka kao da se s mjesta tjera velika svjetina. Tresao sam se od straha. Činilo se da će se cijeli planinski greben srušiti na mene tijekom previranja. ‘Ne boj se’, rekao je moj nebeski zaštitnik, ‘ovo su zvukovi demona, tvojih neprijatelja, jer znaju velike dobrobiti koje će po mom zagovoru vjernici dobiti na ovom mjestu od našeg Gospodina. Mnogi će se, vidjevši čuda koja su ovdje učinjena, obratiti i pokoriti se za svoje grijehe, i svi će zahvaljivati Bogu za Njegovo milosrđe. Oni koji priđu sa živom vjerom i tugom za svojim greškama, uz vodu iz ovog izvora, dobiti će olakšanje u svojim trudovima i potrebama i naći utjehu u ovim vodama za bolesne na samrti.’
“Kada je to rekao, vidio sam kako se sjajna svjetlost spušta s neba, probijajući tlo na mjestu izvora. Sveti Mihael je tada rekao: ‘Ovo svjetlo koje ste vidjeli kako silazi s neba je krepost koju Bog u svojoj Božanskoj Providnosti daje u ovo proljeće za zdravlje i pomoć bolesnima i potrebitima. Obavijestite to odmah svima. Da povjeruju vašem svjedočanstvu, obećavam da ću kroz vas učiniti veliko čudo.’ Time je sveti Mihael nestao, a ja sam se ponovno našao ovdje, potpuno obnovljen.”
Kad je Diego to ispričao vlastima, one su zanijekale istinitost čuda. Diego se vratio kući, a zatim se prisjetivši riječi svetog Mihaela: “…obećavam da ću kroz tebe učiniti veliko čudo”, vratio se na mjesto koje je sveti Mihael precizirao, izmolio molitvu za Arhanđelovu pomoć, a zatim podigao stijenu “kao da je bila napravljena od papira.”
Voda je šiknula, a ubrzo su ljudi došli na izvori i doživjeli čudesna izlječenja. Jednu djevojku oboljelu od kuge u snu je posjetio sveti Mihael i rekao joj da uzme vodu, što joj je vratilo zdravlje. Uslijedio je niz čuda iscjeljenja s brojnim ljudima oboljelim od kuge i drugih bolesti.
Konačno, Diego je otišao izravno do biskupa s vrčem vode iz izvora i ispričao mu svoju priču. Biskup ga je da provjeri istinitost donio u bolnicu, gdje su svi koji su pili iz vrča trenutno izliječeni. Konačno, u strahu od Gospodina čudo je dobilo crkveno odobrenje i tu je podignuta prva kapelica prema uputama svetog Mihovila.
Danas mjesto nosi ime San Miguel del Milagro, Sveti Mihael od čuda i dalje privlači hodočasnike iz Meksika i svijeta. Ozdravljenja traju do danas stoljećima i u svetištu možete vidjeti kontinuiranu u iscjeliteljsku moć, a sve po svjedočanstvu mnogih ljudi koji su ozdravili i bili iscijeljeni. Također, govori se da ova izvorska voda koja i danas istječe, ne samo da liječi, već ima i moć spriječiti đavla da ne uđe u zemlju živih.
Golemo svetište u Normandiji
Još je jedno poznato svetište svetog Mihaela u svijetu, a to je Brdo svetog Mihaela u Normandiji u Fransuckoj. Priča o njemu je također vrlo zanimljiva.
Naime, sveti Aubert, biskup Avranchesa, tisućama godina nakon borbe između Mihaela i zmaja, svjedočio je toj brobi u viziji. I u snu je dobio nalog od svetog Mihaela da mu sagradi mjesto pobožnosti na mjestu gdje je pobijedio đavla, a to je na kraju sadašnje Svetište u Normandiji.
Naime to ukazanje Svetom Aubertu dogodilo se u listopadu 708. godine.
Naredio mu je da izgradi svetište u njegovo ime na najvišem dijelu otoka. Sveti Aubert je to smatrao snom i nije obraćao pozornost na to.
Sljedeće noći ponovno mu se ukazao Sveti Mihael ponavljajući nalog za izgradnju Svetišta. I sveti Aubert je opet odbio tu ideju, jer je također podrazumijevala zastrašujući zadatak izgradnje crkve na stjenovitom otoku okruženom morem.
Međutim, Sveti Mihael je bio odlučan da se izgradi njegovo svetište. Sljedeće je noći pritisnuo prst u lubanju Svetog Auberta dok je spavao, stvarajući rupu u njoj. To ga je uvjerilo da to nije samo san i da je Sveti Miheel stvarno onaj koji ga traži svetište.
Tamo je na kraju sagradio zapanjujuću crkvu, a legenda kaže da je sveti Mihael također stavio nogu na mramorni kamen na oltaru. I to je također potaknulo vodu iz izvora koji ističe kod svetišta do danas.
Danas se još uvijek čuva relikvija lubanje svetog Auberta s poznatom rupom u desnom parijetalnom dijelu, koja ima promjer od 2 centimetra.
Rukopis iz sedamnaestog stoljeća, koji su napisali bivši benediktinski čuvari relikvije i koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici Francuske, opisuje sveti artefakt na sljedeći način: “Glava svetog Auberta, na kojoj se vidi rupa širine prsta, koju je primio po božanskom dopuštenju treći put kad mu se ukazao najslavniji arhanđel sveti Mihael, zapovjedivši mu u ime Boga da sagradi crkvu u njegovo; a ono što je sasvim izvanredno je da je poživio još petnaest godina, a da mu sveta rana nije uzrokovala probleme.”
Dok je svetište danas veliko hodočasničko mjesto koje prima više od 3 milijuna posjeta godišnje i zabilježena su brojna čuda.
DOGODIT ĆE SE NEŠTO VELIČANSTVENO! Tajna izvorne molitve svetom Mihaelu zgromit će svijet
