Svakog 14. rujna slavi se blagdan Uzvišenja svetog Križa, dan kada se spominjemo i častimo križ na kojem je umro Gospodin naš Isus Krist. Razmatranje tog stabla, na koje je naš spasitelj izlio svoju najdragocjeniju krv, otvorena su vrata otajstvu božanske ljubavi, koja je bez mjere izlivena na ljudski rod.
Kristov je križ, učio je papa sveti Ivan Pavao II., križ „na kojem se umire da bi se živjelo; živjeti u Bogu i s Bogom, živjeti u istini, u slobodi i ljubavi, živjeti vječno.”
Pravi Križ
Prema predaji, u 4. stoljeću carica Sveta Jelena – majka cara Konstantina – pronašla je u Jeruzalemu stup na kojem je umro Sin Božji.
Relikvija će ostati u gradu sve dok ga, oko 614. godine, ne ukradu Perzijanci kao ‘ratni trofej’. Godinama kasnije, istočnorimski car Heraklije ga je spasio i tako se drvo moglo vratiti u Sveti grad 14. rujna 628. godine.
Od tada se ovaj događaj slavi svakog 14. rujna, ustanovljen kao liturgijski blagdan.
Pred križem, ogoljen od svega
Za proslavu povratka Svetog Križa u Jeruzalem, car Heraklije je naredio da se nosi u svečanoj procesiji. Osobno bi pratio procesiju, odjeven u sve svoje carske ordene. Zanimljivo, njih je postalo toliko mnogo i toliko su teški da mu je postalo nemoguće napredovati putem. Tada mu je jeruzalemski nadbiskup Zaharija rekao: “Sva ta raskoš odjeće koju on nosi u suprotnosti je s poniznim i bolnim izgledom Krista, kada je nosio križ ovim ulicama.”
Predaja kaže da je car odmah skinuo svoj raskošni ogrtač i zlatnu krunu i bosonog počeo brže hodati ulicama, prateći svetu procesiju.
Kasnije je sveto drvo podijeljeno na dijelove. Jedan fragment je poslan u Rim, drugi u Carigrad, dok je treći ostao u Jeruzalemu. Preostali komad bio je sveden na sitne dijelove koji bi se dijelili različitim crkvama diljem svijeta. Zvali su ih “relikvije Vera Cruxa ” (pravog križa).
Pobožnost sedam posljednjih Isusovih izjava na križu
Molitva Sedam posljednjih Isusovih riječi na križu je dio duhovnosti Reda Kćeri Srca Isusova i udruge Duše žrtve.
Za dobrobit duša Sedam riječi Isusovih na križu mole se s dubokim poštovanjem i u duhu naknade.
Treba u duši probuditi ista čuvstva koje je osjećalo Presveto Srce Isusovo u trenutku kada su umiruća usta Spasiteljeva izgovarala zadnje riječi, a predragocjena Krv tekući iz rana, dovršavala djelo otkupljenja.
Izgovaraj te Riječi, kao žrtvu sjedinjenu s Isusom i s potpunim predanjem samoga sebe, moleći najusrdnije da se ove riječi zaista obistine, jer riječi Gospodina našega Isusa Krista čine ono što znače.
Posljednje riječi na latinskom i na hrvatskom;
1. Pater, dimitte illis, non enim sciunt quid faciunt! Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!
2. Hodie, mecum eris in Paradiso. Još danas ćeš sa mnom biti u Raju.
3. Mulier, ecce Filius tuus! Ecce Mater tua! Ženo, evo Ti sina! Evo Ti Majke!
4. Deus meus, Deus meus, ut quid dereliquisti me? Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
5. Sitio. Žedan sam.
6.Consummatum est. Svršeno je.
7.Pater, in manus tuas commendo spiritum meum. Oče, u ruke Tvoje predajem duh svoj.
Molitva:
1. Premilosrdni Isuse, koji si s neizrecivom ljubavlju molio svog nebeskog Oca: “Oče oprosti im, jer ne znaju što čine”: oprosti moje grijehe, kao što i ja opraštam onima, koji su me uvrijedili. Slava Ocu…
2. Milostivi i pravedni Isuse, koji si raskajanog razbojnika obradovao, govoreći mu: “Danas ćeš sa mnom biti u raju”; i meni, nevoljnom grješniku, daj mjesta u tvojoj slavi. Slava Ocu…
3. Slatki Isuse, koji si na križu viseći, ostavio svojoj Majci Ivana za sina, govoreći: “Evo ti sina”; a Ivanu ostavio Mariju za Majku, riječima: “Evo ti Majke”; molim te, stavi me pod njezinu majčinsku zaštitu, i udijeli mi milost da joj uvijek budem vjeran sin, da zaslužim njezinu pomoć za života i na strašnom času moje smrti. Slava Ocu …
4. Prežalosni Isuse, koji si u gorkoj muci svoga Srca vapio svome Ocu nebeskom: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!” ne ostavi Ti mene, osobito u smrtnoj borbi, i daj mi mjesta u tvojim presvetim Ranama. Slava Ocu . . .
5. Isuse, Kralju mučenika, koji si želio da još više za nas trpiš, željan naše ljubavi vapio si: “Žedan sam!” Pobudi, molim te, u mom srcu goruću žeđ za štovanje tvoje muke i Rana, i za spasenjem moje duše. Slava Ocu…
6. Isuse Bože, koji, ispunivši na križu naše otkupljenje, rekao si: “Svršeno je”; daj molim te, da i ja sretno ispunim i dovršim sve, što od mene tražiš i da spasim svoju dušu. Slava Ocu…
7. Isuse, utjeho umirućih, jedino moje ufanje, Ti si umirući vapio nebeskom Ocu: “U ruke tvoje prdajem duh moj!”; molim te, primi na samrti moju dušu u krilo svoga milosrđa, i odvedi je u vječnu slavu. Slava Ocu …
